Cathay Pacific
| Cathay Pacific 國泰航空公司 | ||
|---|---|---|
 | ||
| IATA CX | ICAO CPA | Pozivna oznaka CATHAY |
| Osnovana | 1946. | |
| Glavno čvorište | Hong Kong International Airport | |
| Frequent flyer program |
| |
| Aerodromski salon |
| |
| Udruženje | Oneworld | |
| Podružnice |
| |
| Flota | 145 (uklj. cargo) | |
| Odredišta | 112 (uklj. cargo) | |
| Majčinska tvrtka | Swire Group | |
| Slogan | People. They make an airline. | |
| Sjedište | One Pacific Place, Hong Kong | |
| Internetska stranica: www.cathaypacific.com | ||
Cathay Pacific je zračni prijevoznik iz Hong Konga. Kompanija ima sjedište na 33. katu zgrade Pacific Palace u Hong Kongu. U svojoj floti imaju isključivo širokotrupne zrakoplove s kojima obavljaju usluge prijevoza putnika i tereta prema 168 destinacija u 42 zemlje širom svijeta. U svom vlasništvu ima i zračnog prijevoznika Dragonair koji leti prema 44 destinacije u Azijsko-Pacifičkoj regiji iz svoje baze u Hong Kongu. In 2010. su Cathay Pacific i Dragonair skupa prevezli blizu 27 milijuna putnika i preko 1,8 milijuna tona tereta. Najveći dioničari su Swire Group i Air China. S druge strane Cathay je jedan od najvećih dioničara kompanije Air China. Prema međunarodnom udruženju za zračni transport (International Air Transport Association) Cathay je treći zračni prijevoznik u svijetu po tržišnoj kapitalizaciji.[1] U 2010. Cathay Pacific je postao najveći međunarodni cargo zračni prijevoznik u svijetu, a zračna luka u Hong Kongu najveća u svijetu po cargo prijevozu.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Cathay Pacific su 24. rujna 1946. osnovali Amerikanac Roy Farrell i Australac Sydney de Kantzow. Svaki od njih je uložio 1 HK$ za osnivanje tvrtke. Cathay je ostvario prvi non-stop let preko Sjevernog pola u srpnju 1998. Isto tako, pripala im je i čast da dolaskom njihovog zrakoplova bude otvorena nova zračna luka u Hong Kongu.
Cathay Pacific je jedan od osnivača udruženja Oneworld skupa s Dragonairom kao pridruženim članom.
Prvi zrakoplov im je bio Douglas DC-3, nadimka Betsy. U početku su obavljali letove između Hong Konga i Bangkoka, Manile, i Singapura. Osnivači su 1948. prodali 45% udjela Swire grupaciji dok je 35% prodano tvrtki Australian National Airways. Farrell i Kantzow su zadržali svaki po 10% udjela.
U 1950-im i 60-im je kompanija ostvarivala brzi rast, poglavito nakon što su 1. srpnja 1959. kupili svog rivala Hong Kong Airways. Između 1962. i 1967. su ostvarivali dvoznamenkasti rast svake godine. Prvi puta su prevezli milijun putnika 1964. godine, a iste godine su dobili i svoj prvi mlazni zrakoplov - Convair 880.[3] Prvi Boeing 747 su dobili 1979., a 1980. su ostvarili i prvi let do Londona. Ekspanzija se nastavila i u narednim godinama te su ubrzo uveli i letove za Vancouver, San Francisco i mnoge druge gradove u Europi i Sjevernoj Americi.[3]
Cathay Pacific je sredinom 90-ih započeo program obnove flote vrijedan 9 milijardi US$ što je dovelo do toga da imaju jednu od najmlađih flota u svijetu. Prvi Boeing 777-300 su dobili 1998.[4] Dana 21. rujna 1998 Cathay Pacific je skupa s American Airlinesom, British Airwaysom, Canadian Airlinesom i Qantas Airwaysom utemeljio Oneworld udruženje zračnih prijevoznika.[5] U 2000. su ostvarili rekordnu dobit u iznosu od 5 milijardi HK$.
Flota[uredi | uredi kôd]
Trenutna flota[uredi | uredi kôd]
.jpg)
Cathay Pacific flota putničkih zrakoplova se sastoji od isključivo širokotrupnih zrakoplova. Većina njihovih Boeing 747-400 i Boeing 777-300ER zrakoplova ima konfiguraciju sjedala u četiri klase, dok većina Airbus A340-300 i svi Airbus A330-300 zrakoplovi imaju konfiguraciju sjedala u tri klase.
| Zrakoplov | U floti | Narudžbe | Broj putnika | Bilješke | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| F* | J* | W* | Y* | Ukupno | ||||
| Airbus A330-300 | 42 | — | — | 24 | — | 293 | 317 | Planirano prebacivanje 5 zrakoplova u Cathay Dragon 2017.[6] |
| — | 39 | 21 | 191 | 251 | ||||
| — | 39 | — | 223 | 262 | ||||
| Airbus A340-300 | 4 | — | — | 26 | 28 | 211 | 265 | Zamjenski zrakoplov Airbus A350-900 |
| Airbus A350-900 | 8 | 14 | — | 38 | 28 | 214 | 280 | Zamjenjuju Boeing 777-200 i Airbus A340-300 |
| Airbus A350-1000 | — | 26 | — | 50 | 30 | 250 | 330 | Zamjenjuju Boeing 747-400 i Boeing 777-300 Prvi korisnik ovog tipa zrakoplova |
| Boeing 777-200 | 5 | — | — | 45 | — | 291 | 336 | Zamjenski zrakoplov: Airbus A350-900 |
| Boeing 777-300 | 12 | 5 | — | 42 | — | 356 | 398 | 5 dolazi od Emirates-a 2018. |
| Boeing 777-300ER | 53 | — | 6 | 53 | 34 | 182 | 275 | Zamjenjuju Boeing 747-400 |
| — | 40 | 32 | 268 | 340 | ||||
| Boeing 777-9X | — | 21 | u najavi | Isporuke 2021. – 2024.[7] Prvi kupac 777X u Aziji[8] | ||||
| Ukupno | 124 | 66 | ||||||
* F, J, W i Y su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.
Cargo flota[uredi | uredi kôd]
Cathay Pacific Cargo posjeduje flotu od preko 20 transportnih zrakoplova koji lete na preko 40 destinacija širom svijeta. Cargo divizija je osnovana 1981.[9]
| Zrakoplov | U floti | Narudžbe |
|---|---|---|
| Boeing 747-400BCF | 1 | — |
| Boeing 747-400ERF | 6 | — |
| Boeing 747-8F | 14 | 1[10] |
| Ukupno | 21 | 1 |
Umirovljena flota[uredi | uredi kôd]
Od svoga osnutka 1946. tvrtka je posjedovala mnogo različitih tipova zrakoplova. Prvi zrakoplov DC-3 "Betsy" se nalazi danas u muzeju znanosti u Hong Kongu. Drugi DC-3 Niki je izgubljen ali ne naknadno kupljen jedan isti primjerak koji je obnovljen i danas izložen u parku pokraj trening centra Cathay Pacifica.
| Zrakoplov | Godina umirovljenja | Bilješke |
|---|---|---|
| Airbus A340-200 | 1996. | Iznajmljeni od Philippine Airlinesa prije isporuke A340-300 |
| Airbus A340-600 | 2009. | Iznajmljeni od ILFC-a |
| Avro Anson | 1950. | |
| Boeing 707-320B | 1983. | |
| Boeing 747-200B | 1997./2009. | Neki su pretforeni. Svi 747-200 umirovljeni u 2009. |
| Boeing 747-300 | 2002. | 5 iznajmljeno Pakistan International Airlinesu od srpnja 2002. |
| Bristol Britannia | ? | |
| Consolidated PBY Catalina | 1948. | |
| Convair 880 | 1975. | |
| Douglas DC-3 | 1961. | |
| Douglas DC-4 | 1963. | |
| Douglas DC-6B | 1962. | |
| Lockheed L-1011-100 TriStar | 1997. | Najveći operater ovog tipa zrakoplova izvan SAD-a[15] |
| Lockheed L-188 Electra | 1967. |
Nesreće i incidenti[uredi | uredi kôd]
- Dana 16. srpnja 1948. Cathay Pacific PBY Catalina (VR-HDT) na letu Makao-Hong Kong je otet od strane četiri otmičara nakon što su ubili pilota nakon polijetanja. Zrakoplov se srušio u rijeku u blizini grada Zhuhai. Poginulo je 26 osoba, a preživio je samo jedan otmičar od svih osoba u zrakoplovu. Bila je to prva otmica putničkog zrakoplova u svijetu.[16]
- Dana 24. veljače 1949. Cathay Pacific Douglas DC-3 (VR-HDG) na letu Manila-Hong Kong se srušio nakon lutanja zbog lošeg vremena pri čemu su poginule sve 23 osobe u zrakoplovu.[17]
- Dana 13. rujna 1949. Cathay Pacific Douglas DC-3 (VR-HDW) pri polijetanju iz Anisakana, Burma, srušio se nakon puknuća desnog dijela stajnog trapa. Nije bilo žrtava.[18]
- Dana 23. srpnja 1954. Cathay Pacific Douglas DC-4 (VR-HEU) na letu Bangkok Hong Kong je srušen od strane kineskog vojnog zrakoplova. Zrakoplov je pao u Južno kinesko more. Deset osoba je izgubilo život, a osam je preživjelo.[19]
- Dana 5. studenoga 1967. Cathay Pacific let 33, Convair 880 (VR-HFX) na letu iz Hong Konga za Saigon je promašio pistu pri slijetanju i jedna osoba je poginula. Zrakoplov je otpisan.
- Dana 15. lipnja 1972. Cathay Pacific Convair 880 (VR-HFZ) se srušio nakon što je u kovčegu eksplodirala bomba. Poginula je 81 osoba.[20]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mutzabaugh, Ben. U.S., European airlines no longer world's biggest, IATA says. USA Today. Pristupljeno 15. studenoga 2011.
- ↑ Denslow, Neil. Cathay Pacific, Hong Kong Airport Become Biggest for Freight. Businessweek. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2011. Pristupljeno 22. veljače 2013.
- ↑ a b History – New Horizons. Cathay Pacific. Pristupljeno 21. lipnja 2009.
- ↑ Boeing and Cathay Pacific Airways Celebrate First 777-300 Delivery|url=http://www.boeing.com/news/releases/1998/news_release_980521b.html%7Cpublisher=Boeing|date=21 May 1998|accessdate=5. rujna 2009.
- ↑ Fact Sheet – Oneworld. Cathay Pacific. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2013. Pristupljeno 2. srpnja 2009.
- ↑ Press release mentions transfer of five A330 to Cathay Dragon. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2016. Pristupljeno 3. prosinca 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Cathay orders 21 777-9Xs. Flightglobal.com. Pristupljeno 20. prosinca 2013.
- ↑ Boeing and Cathay Pacific Airways Announce Order for 21 777-9Xs. Boeing. Pristupljeno 20. prosinca 2013.
- ↑ Cathay Pacific Cargo. Cathay Pacific Cargo. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2011. Pristupljeno 2. rujna 2009.
- ↑ Cathay Pacific announces additional aircraft order. Cathay Pacific. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2014. Pristupljeno 27. prosinca 2013.
- ↑ Cathay Pacific fleet. airfleets.net. Pristupljeno 5. siječnja 2013.
- ↑ The Cathay Pacific Fleet. Cathay Pacific. Listopad 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 1997. Pristupljeno 23. srpnja 2009.
- ↑ 馮志亮, 劉伯智, 胡淑芬, 王百賦, 劉俊輝, 龐德礎, 江桐林, 翹首振翅：香港機師手記 (Hong Kong: ET Press, 2004), pp. 188–189.
- ↑ Danny C.Y. Chan, Hong Kong Aircraft Handbook (Hong Kong: Northcord Transport, 1996).
- ↑ FS2004 Lockheed L-1011 TriStar Cathay Pacific Update Package. fsplanet.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2008. Pristupljeno 25. srpnja 2009.
- ↑ Hijacking description – Consolidated PBY-5A Catalina VR-HDT. Aviation Safety Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2010. Pristupljeno 2. srpnja 2009.
- ↑ Accident description – Douglas C-47A-90-DL VR-HDG. Aviation Safety Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. listopada 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2009.
- ↑ Accident description – Douglas C-47A-30-DK VR-HDW. Aviation Safety Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2012. Pristupljeno 11. listopada 2011.
- ↑ Kebabjian, Richard. Accident details – Douglas DC-4 VR-HEU. planecrashinfo.com. Pristupljeno 2. srpnja 2009.
- ↑ Criminal Occurrence description – Convair CV-880-22M-21 VR-HFZ. Aviation Safety Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2009.
| ||||||||||||||||||||
