Chennakeshava hram u Somanathapuri
| Svetišta kraljevstva Hoysala | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
_(14465165685).jpg) | |
| Država |  Indija |
| Godina uvrštenja | 2023. (45. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i. ii, iv |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1670 |
| Koordinate | 12°09′48″N 76°31′31″E / 12.1632°N 76.5254°E |
Chennakeshava hram u Somanathapuri (kannada: ಶ್ರೀ ಚೆನ್ನಕೇಶವ ದೇವಸ್ಥಾನ), također poznat i kao Keshava hram u Somanathapuri, je hinduistički hram iz 13. stoljeća u Somanathapuri, u indijskoj državi Karnataka. Hram je dio UNESCO-ove svjetske baštine poznate kao „Svetišta kraljevstva Hoysala”, zajedno sa hramovima Hoysaleswara u Halebiduu i hramom Chennakeshava u Beluru, koji su nešto sjevernije.[1]
_(14442880566).jpg)
.jpg)
Dao ga je izgraditi Somanatha Dandanayaka, general Hoysala kralja Narasimhe III., 1258. godine, na obalama rijeke Kaveri u Somanathapuri (novoosnovanom gradu nazvanom po njemu), 38 km od središta okruga, grada Mysurua, i oko 170 km od Bangalorea, glavnog grada Karnatake.
Bogato ukrašeni hram model je arhitekture kraljevstva Hoysala. Hoysala hramovi svjedoče o umjetničkim, kulturnim i teološkim perspektivama u južnoj Indiji 12. stoljeća i vladavini dinastije Hoysala.[2] Hram Chennakesava, navodi autor George Michell, predstavlja vrhunac razvoja hramskog stila Hoysala, a ujedno je i jedinstven na mnogo načina.[3] Hram je zatvoren u dvorištu s hodnikom s stupovima i malim svetištima (oštećenim). Glavni hram u središtu nalazi se na visokoj platformi u obliku zvijezde s tri simetrična svetišta (garbha-griha), postavljena u kvadratnu matricu, orijentiranu duž osi istok-zapad i sjever-jug.[4] Zapadno svetište bilo je za kip Kešave (nedostaje), sjeverno svetište Janardhane, a južno svetište Venugopale, sve oblike Višnua.[5] Svetišta dijele zajedničku dvoranu (sabha-mandapa) s mnogo stupova. Vanjski zidovi, unutarnji zidovi, stupovi i strop hrama zamršeno su izrezbareni teološkom ikonografijom hinduizma i prikazuju opsežne frizove hinduističkih tekstova kao što su Ramayana (južni dio), Mahabharata (sjeverni dio) i Bhagavata Purana (zapadni dio središnjeg hrama).[6]
Iako je nekoliko promjena tijekom stoljeća utjecalo na kompleks, poput gubitka vjerskih aktivnosti u Somanathapuri, oblici, materijali, namjena, tradicije, duh i osjećaj izvornog hrama uglavnom su netaknuti[1].
Tlocrt hrama Chennakesava u Somanathapuri
Platforma oko hrama služi kao staza za kruženje vjernika
Reljefni zidni panel i friz s profilacijom oko glavnog hrama Kesava
Različite trake na donjem dijelu vanjskog zida glavnog hrama Kešava. A: platforma; B: slonovi u maršu; C: konjanici u maršu; D: svitak prirode; E: frizovi hinduističkih tekstova.
Hram Kešava ima stotine reljefa, uglavnom višnavskih, ali i prikaza Šaive, Šakti i Saure
_(14467792285).jpg)
- 1 2 Sacred Ensembles of the Hoysalas. UNESCO World Heritage Centre (engleski). Pristupljeno 22. srpnja 2025.
- ↑ Winifred Holmes, CP Snow (ur.), Otkriće: Srednjovjekovna skulptura iz Mysorea, Cambridge University Press, 1938., str. 85. (engl.)
- ↑ George Michell, Hinduistički hram: Uvod u njegovo značenje i oblike, University of Chicago Press, 1977., str. 146.–148. ISBN 978-0-226-53230-1
- ↑ Margaret Prosser Allen, Ornament in Indian Architecture, University of Delaware Press, 1991., str. 217. (engl.) ISBN 978-0-87413-399-8
- ↑ Fredrick W. Bunce, The Iconography of Architectural Plans: A Study of the Influence of Buddhism and Hinduism on Plans of South and Southeast Asia, DK, 2002., str. 118.–120. ISBN 978-81-246-0200-3
- ↑ Kirsti Evans, Epske naracije u hramovima Hoysaḷa: Rāmāyaṇa, Mahābhārata i Bhāgavata Purāṇa u Haḷebīdu, Belūru i Amṛtapuri, BRILL, 1997. (engl.) ISBN 90-04-10575-1.
- Prasanna Kumar Acharya, An encyclopaedia of Hindu architecture, Oxford University Press (Ponovno objavio Motilal Banarsidass), 2010. ISBN 978-81-7536-534-6
- Vinayak Bharne i Krupali Krusche, Rediscovering the Hindu Temple: The Sacred Architecture and Urbanism of India, Cambridge Scholars Publishing, 2014. ISBN 978-1-4438-6734-4
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Chennakeshava hram u Somanathapuri |
- Somanathapura, Temple art of the Hoysala Dynasty Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. svibnja 2008. (Wayback Machine) (engl.) Arhivirano 31. svibnja 2008.
- Galerija fotografija (engl.)
| Kulturna baština (37) | Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Svetišta kraljevstva Hoysala (Chennakeshava hram u Beluru, Hoysaleswara i Chennakeshava hram u Somanathapuri) (2023.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Maratski vojni krajolik Indije (2025.) • Moidami, grobni humci dinastije Ahom (2024.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Santiniketan (2023.) • Drevno budističko nalazište Sarnath (2026.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (7) | Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans1) (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.) | ||
| Mješovita baština (1) | Nacionalni park Khangchendzonga (2016.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (14) | Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.) | ||
1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša. 2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. 3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja | |||