Ciljma
Ciljma
rus. Цильма | |
|---|---|
| rijeka | |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 374[1][2] km |
| Površina porječja | 21500[1][2] km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 228[1] m3/s |
| Tok rijeke | |
| Izvor | |
| • Koord. | 65°14′50″N 49°18′42″E / 65.24729°N 49.31170°E |
| Ušće | |
| • Koord. | 65°26′36″N 52°05′45″E / 65.44333°N 52.09583°E |
| Slijev | Barentsovomorski |
| Ulijeva se u | Pečoru |
 Položaj Komija u Rusiji  izvor  ušće Ciljma na zemljovidu Komija  | |
Ciljma (rus. Цильма) je rijeka u Lešukonskom rajonu Arhangelske oblasti i Ust-Cilemskom rajonu Republike Komi u Rusiji. To je lijeva i jedan od glavnih pritoka Pečore. Duga je 374 km,[1][2] s površinom porječja od 21 500 km2.[1][2] Glavni pritoci su Mutnaja (desni), Kosma (lijevi), Rudjanka (lijevi), Nonbur (desni), Mila (desni), Tobiš (lijevi) i Usa (desni).
Porječje rijeke Ciljme obuhvaća sjeverozapadni dio Ust-Cilemskog rajona (oko polovice površine rajona), jugozapadni dio Nenetske autonomne oblasti, kao i područja na istoku Lešukonskog i Mezenskog rajona Arhangelske oblasti.
Izvor Ciljme nalazi se na istoku Lešukonskog rajona. Rijeka teče prema sjeveru, ulazi u Republiku Komi, a nizvodno od ušća s Mutnajom skreće prema istoku. Ušće Ciljme nalazi se nasuprot sela Ust-Cilma, administrativnog središta Ust-Cilemskog okruga.
Donji tok Ciljme je naseljen. Nizvodno od sela Filippovo uz obale rijeke prolazi neasfaltirana cesta. Uzvodno od doline Tsilme postoji i zimska cesta (zimnik), koji vodi do doline Sule i dalje do Mezena.
Rijeka Ciljma je plovna na 59 km od ušća, nizvodno od sela Trusovo.
Ciljma je bila dio stare trgovačke rute koju su novgorodski trgovci koristili za dolazak iz porječja Sjeverne Dvine u porječje rijeke Pečore. Trgovci su išli uzvodno Pukšengom, zatim kopnom do Pokšenge i nizvodno do Pinege. Iz Pinege su koristili Jožugu, Zirijansku Vašku i Vašku kako bi stigli do Mezena, a potom Pjozu i Ciljmu kako bi stigli do Pečore.[3]
- 1 2 3 4 5 Ciljma (ruski). Velika sovjetska enciklopedija
- 1 2 3 4 Ciljma u Državnom vodnom registru Rusije. textual.ru (ruski)
- ↑ Плечко, Л.А. 1985. Старинные водные пути (ruski). Физкультура и спорт. Moscow. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2011. Pristupljeno 7. lipnja 2025.