Cinkov kromat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Cinkovo žutilo)
Cinkov kromat

IUPAC nomenklatura Cinkov kromat
Ostala imena
Identifikacijski brojevi
CAS broj 13530-65-9
RTECS broj GB3290000
EC broj 236-878-9
PubChem broj 26089
Osnovna svojstva
Molarna masa 181,403 g·mol−1
Izgled Žutozeleni kristal ili žuti prah
Gustoća

3,43 g·cm−3

Talište 316 °C
Vrelište 732 °C
Topljivost u vodi

Netopiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Smrtna doza od 0,5 to 5 g/kg

NFPA 704
0
2
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Cinkov kromat, ZnCrO4, je kemijski spoj koji sadrži anionski kromat, koji se pojavljuje u obliku žutog praha bez mirisa ili žutozelenih kristala, ali kad se koristi za premaze često se dodaju pigmenti.[1][2][3] Industrijski se koristi u prevlakama za kromatiranje, koje je Ford Motor Company razvio u 1920-ima.[4]

Bombarderi B-25 Mitchell, obojani temeljnom bojom od cinkovog žutila, sastavljani 1942.

Cinkovo žutilo[uredi | uredi kôd]

Cinkovo žutilo ili cink-kalijev kromat je poznata je žuta antikorozivna boja koja slabo pokriva, ali je svjetlostalna i netopljiva u otapalima. Dobro prianja uz metalne podloge, pa služi za antikorozivnu zaštitu željeza, čelika, cinka i lakih metala (aluminija i magnezija). Najviše se cinkova žutila troši za temeljno zaštitno ličenje vozila (automobila, željezničkih vagona, avionskih dijelova i slično). Osim za izravnu antikorozivnu zaštitu, cinkovo se žutilo miješa s plavim pigmentima (ftalocijaninskim ili cijanidnim - berlinsko modrilo) u pripravi zelenih pigmenata, na primjer cinkova zelenila (kromova zelena).

Cinkov tetraoksidkromat[uredi | uredi kôd]

Cinkov tetraoksidkromat, ZnCr04∙4 Zn(0H)2, proizvodi se kemijskom reakcijom cinkov oksida s kromatnom kiselinom. S vezivom kao što je poli(vinil-butiral) taj se antikorozivni pigment upotrebljava za pripravu posebnih temeljnih boja (poznatih pod engleskim nazivom wash primer), koje se na metal nanose u vrlo tankom sloju i najčešće služe da uspostave čvrstu vezu metalne površine s površinskim slojevima laka. Takve vrste temeljnih boja namijenjene su antikorozivnoj zaštiti metala izloženih velikoj vlazi, pa se mnogo upotrebljavaju za temeljno ličenje metalnih konstrukcija, u industriji vozila i tako dalje.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. National Oceanic and Atmospheric Administration. ZINC CHROMATE - CAMEO Chemicals. Pristupljeno 24. ožujka 2011.
  2. OHSA Guideline for Zinc Chromate. Occupational Safety and Health Administration. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2011. Pristupljeno 24. ožujka 2011.
  3. Richard P. Pohanish. 9. veljače 2004. HazMat data: for first response, transportation, storage, and security. John Wiley and Sons. str. 1155. ISBN 978-0-471-27328-8. Pristupljeno 24. ožujka 2011.
  4. Waligorski, Martin. Everything You Need to Know About Zinc Chromate. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2021. Pristupljeno 23. ožujka 2011.
  5. "Tehnička enciklopedija" (Pigmenti), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.