Prijeđi na sadržaj

Cjepivo protiv bjesnoće

Izvor: Wikipedija

Cjepivo protiv bjesnoće cjepivo je koje se upotrebljava za sprječavanje bjesnoće.[1] Upotrebljava se kod skupina visokog rizika prije izlaganja virusu bjesnoće, a može se upotrebljavati i ako necijepljena osoba dođe u kontakt s virusom bjesnoće.[1][2] Doze se obično daju injekcijom u mišić.[1] Imunitet koji se razvije dugotrajan je nakon punog ciklusa.[1] Širenje bjesnoće na ljude može se spriječiti i cijepljenjem pasa.[1]

Preporučuje se osobama s visokim rizikom od kontakta s bjesnoćom te se daje u ciklusu od 2 ili 3 doze u razmaku od 0, 7 i 21 ili 28 dana.[2][3] Testom krvi svakih 6 do 24 mjeseca može se provjeriti imunitet.[2] Nakon izlaganja virusu, primjerice ugrizom psa ili šišmiša, cjepivo se daje u 4 doze nakon 0, 3, 7 i 14 dana, zajedno s imunoglobulinom protiv bjesnoće.[1][2] Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom može biti potrebna dodatna doza nakon 28 dana.[2]

Postoji niz dostupnih cjepiva koja su i sigurna i učinkovita.[1] Mogu se sigurno upotrebljavati u svim dobnim skupinama.[1] Oko 40 posto ljudi razvije kratkotrajno crvenilo i bol na mjestu injekcije.[1] Oko 10 posto ljudi može imati vrućicu, glavobolje ili mučninu.[1] Nakon izlaganja bjesnoći ne postoji kontraindikacija za njegovu upotrebu.[1] Većina cjepiva ne sadrži timerosal.[1] Nije poznato bi li, ako se daje tijekom trudnoće, štetio djetetu.[4]

Prvo cjepivo protiv bjesnoće uvedeno je 1885. godine, a poboljšana verzija uslijedila je 1908. godine.[5] Milijuni ljudi diljem svijeta cijepljeni su i procjenjuje se da se time spašava više od 250 000 osoba godišnje.[1] Nalazi se na Osnovnoj listi lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.[6] Veleprodajna cijena u zemljama u razvoju 2014. je iznosila između 44 i 78 USD po tretmanu.[7] U Sjedinjenim Američkim Državama cijena cijepljenja protiv bjesnoće iznosi više od 750 USD.[8] U Ujedinjenom Kraljevstvu cijena tretmana 2021. je iznosila oko 120 GBP.[4] U Kanadi cijena je 2023. iznosila oko 230 CAD po dozi.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 World Health Organization. 2018. Rabies vaccines: WHO position paper – April 2018. Weekly Epidemiological Record. 93 (16): 201–19
  2. 1 2 3 4 5 Lampiris, Harry W.; maddix, Daniel S. 2020. Appendix: Vaccines, immune globulins, and other complex biologic products. Katzung, Bertram G.; Trevor, Anthony J. (ur.). Basic and Clinical Pharmacology (engleski). 15th izdanje. McGraw-Hill. New York. str. 1229. ISBN 978-1-260-45231-0. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2021. Pristupljeno 28. prosinca 2021.
  3. ↑ Rabies Vaccine Information Statement | CDC. www.cdc.gov (engleski). 27. travnja 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2019. Pristupljeno 10. studenoga 2023.
  4. 1 2 14. Vaccines. British National Formulary (BNF). 82 izdanje. BMJ Group and the Pharmaceutical Press. London. rujna 2022 – ožujka 2022. str. 1369–1392. ISBN 978-0-85711-413-6
  5. ↑ Nunnally, Brian. 2014. Vaccine Analysis: Strategies, Principles, and Control. Springer. str. 63. ISBN 9783662450246. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016.
  6. ↑ World Health Organization. 2019. World Health Organization model list of essential medicines: 21st list 2019. World Health Organization. Geneva. hdl:10665/325771. WHO/MVP/EMP/IAU/2019.06. License: CC BY-NC-SA 3.0 IGO
  7. ↑ Vaccine, Rabies. International Drug Price Indicator Guide. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2018. Pristupljeno 6. prosinca 2015.
  8. ↑ Shlim, David. 24. lipnja 2019. Perspectives: Intradermal Rabies Preexposure Immunization. Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2015. Pristupljeno 26. prosinca 2019.
  9. ↑ Travel Clinic Fees. Nova Travel Clinic. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. lipnja 2023. Pristupljeno 10. studenoga 2023.