Claude-Louis Navier

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Claude Louis Marie Henri Navier

Claude Louis Marie Henri Navier (Dijon, 10. veljače 1785.Pariz, 21. kolovoza 1836.), bio je francuski matematičar i fizičar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Nakon smrti Navierovog oca 1793. godine, majka je prepustila njegovo obrazovanje ujaku Émilandu Gautheyu, inženjeru Trupe za mostove i puteve (Corps des Ponts et Chaussées). Navier je upisao Politehničku školu 1802., a 1804. godine nastavio je svoje studije u Nacionalnoj školi za mostove i puteve, na kojoj je diplomirao 1806. godine. Kasnije je naslijedio svog ujaka kao Inspecteur general u Trupama za mostove i puteve. Upravljao je izgradnjom mostova u Choisyu, Asnièresu i Argenteuilu i izgradio je jpešački most za Il de la Site u Parizu.

Primljen je u Francusku akademiju znanosti 1824. godine. Postao je profesor u Nacionalnoj školi za mostove i puteve 1830., a naredne godine zamijenio je Cauchyja kao profesor matematike i mehanike u Politehničkoj školi.

Navier je formulirao opću teoriju elastičnosti u matematički upotrebljivom obliku (1821.), što je omogućilo da ona bude dostupna sa dovoljnom točnošću polju građevine. Uspio je utvrditi nultu liniju mehaničkog normalnog napona 1819., konačno ispravivši Galileieve netočne rezultate, a 1826. godine je definirao modul elastičnosti kao osobinu materijala neovisnih od drugog momenta površine. Navier se, stoga, često smatra osnivačem moderne strukturne analize.

Njegov najveći doprinos, međutim, ostaju Navier-Stokesove jednadžbe (1822.), značajne za mehaniku fluida. Njegovo ime nalazi se na popisu 72 znanstvenika ugraviranih na Eifellovom tornju.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]