Cockney Rejects
Cockney Rejects | |
---|---|
![]() Cockney Rejects 2013. | |
Osnivanje | 1978. |
Mjesto | East End, London, Engleska |
Žanr/ovi | punk/Oi!, streetpunk |
Djelatno razdoblje | 1978–danas |
Internetska stranica | http://www.cockneyrejectsofficial.com/ |
Članovi (članice) | |
Jeff Geggus Mick Geggus Tony Van Frater Andrew Laing | |
Bivši članovi | |
Chris Murrell Paul Harvey Vince Riordan Andy Scott Nigel Woolf Ian Campbell Keith Warrington Nobby Cobb Micky Burt | |
Cockney Rejects su engleski punk/Oi! sastav. Osnovani su u londonskoj četvrti East End 1978. godine.[1] Pjesmom "Oi, Oi, Oi" iz 1980. punk žanr oi! dobio je ime.[2] Članovi sastav odani su navijači West Ham Uniteda. Odanost klubu iskazali su svojim hitom cover verzijom "I'm Forever Blowing Bubbles", pjesmom koju tradicionalno pjevaju navijači West Hama.
Karijera[uredi | uredi kôd]
Cockney Rejectse osnovali su 1978. braća Jeff and Micky Geggus, zajedno s basistom Chrisom Murrellom i bubnjar Paul Harvey. Prvi demo Cockney Rejectsa "Flares n' Slippers" privukao je pozornost vlasnika Small Wonder Recordsa, koji je upoznao sastav s Bobom Sergeantom. Sa Sergeantom snimili su singl "I Wanna Be A Star" čije se prvo izdanje rasprodalo. Nakon toga Murrella i Harveya zamijenili su basist Vince Riordan i bubnjar Andy Scott, oboje članovi sastava iz East Enda, The Tickets. Ovo je bila klasična postava Cockney Rejectsa. Prvi nastup u Bridge Houseu u Canning Townu lipnja 1979. smatra se prekretnicom. Rujna iste godine potpisali su ugovor s EMI-jem i u veljači 1980. izdali album Greatest Hits, Vol. 1.
Najveći hit Rejectsa u UK bio je hit iz 1980. "The Greatest Cockney Rip-Off", parodija na pjesmu Shama 69 "Hersham Boys". Ostale pjesme Cockney Rejectsa bile su manjeg komercijalnog uspjeha, djelimice zato što su težili pjevati o teškim temama kao što su ulične tučnjave ili nogometni huliganizam.Ostali singlovi koji su se pojavili u UK bili su "Bad Man," "We Can Do Anything," and "We Are the Firm" — all from 1980.[3]
Iz oi! punka koji su izvodili Sham 69, Angelic Upstarts, Cockney Rejects i Cock Sparrer razvio se streetpunk.[4][5][6]
Članovi[uredi | uredi kôd]
1978. – 1979.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus, AKA Jeff Turner, AKA "Stinky" Turner (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Chris Murrell (bas-gitara)
- Paul Harvey (bubnjevi)
1979.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Vince Riordan (bas-gitara)
- Andy "Atlas" Scott (bubnjevi)
1980.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Vince Riordan (bas-gitara)
- Nigel Woolf (bubnjevi)
1980. – 1983.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Vince/Vinnie Riordan (bas-gitara)
- Keith "Stix" Warrington (bubnjevi) (bivši član Angelic Upstartsa)
1984. – 1985.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Ian Campbell (bas-gitara)
- Keith Warrington (bubnjevi)
1987. – 1991.[uredi | uredi kôd]
(vidi postavu iz 1980. – 1983.)
1999.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Tony Van Frater (bas-gitara)
- Andrew Laing (bubnjevi)
2000. – 2006.[uredi | uredi kôd]
- Jeff Geggus (vokal)
- Mick Geggus (gitara)
- Tony Van Frater (bas-gitara)
- Les "Nobby" Cobb (bubnjevi)
2007.-danas[uredi | uredi kôd]
(vidi postavu iz 1999.)
Ostali članovi[uredi | uredi kôd]
- Micky Burt (bubnjevi) (1989.) (nije bio na svirkama; nije bio dostupan svibnja 1989. na nastupu u Berchemu u Belgiji, tako da je vraćen Keith Warrington)
- Producent Peter Wilson svirao je bubnjeve na demovrpci "Flares & Slippers".
Discografija[uredi | uredi kôd]
Albumi[uredi | uredi kôd]
- Greatest Hits Vol. 1 (EMI, 1980.)
- Greatest Hits Vol. 2 (EMI, 1980.)
- The Power and the Glory (EMI, 1981.)
- The Wild Ones (A.K.A. Records, 1982.)
- Quiet Storm (Heavy Metal Records, 1984.)
- Unheard Rejects (1985.)
- Lethal (Neat Records, 1990.)
- Out of the Gutter (Captain Oi Records, 2002.)
- Unforgiven (G&R Records, 2007.)
- East End Babylon (Cadiz Music, 2012.)
EP-i i singlice[uredi | uredi kôd]
- "Flares & Slippers" (7-inch, EP) (Small Wonder, 1979.)
- "I'm Not a Fool" (7-inch singl) (EMI, 1979.) UK No. 65
- "Bad Man" (7-inch) (EMI, 1980.) UK No. 65
- "The Greatest Cockney Rip Off" (7-inch. Limited Edition in Yellow Vinyl) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 21
- "I'm Forever Blowing Bubbles" (7-inch) (EMI/Zonophone, 198.0) UK No. 35
- "We Can Do Anything" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 65
- "We Are the Firm" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1980.) UK No. 54
- "Easy Life" (7-inch, Live EP) (EMI/Zonophone, 1981.)
- "On the Streets Again" (7-inch) (EMI/Zonophone, 1981.)
- "Till the End of the Day" (7-inch) (AKA 1982.)
- "Back to the Start" (7-inch) (Heavy Metal Records, 1984)[3]
Kompilacijski albumi i albumi uživo[uredi | uredi kôd]
- Oi! The Album (1980.)
- Greatest Hits Vol. 3 (Live & Loud) (1981.)
- Total Noise (7-inch EP) (1983.)
- The Punk Singles Collection (Dojo, 1997.)
- Oi! Oi! Oi! (Castle, 1997.)
- Lords Of Oi! (Dressed to Kill, 1997.)
- Greatest Hits Volume 4: Here They Come Again (Rhythm Vicar, 2000.)
- Back on the Street (Victory Records, 2000. - reizdanje Greatest Hits Volume 4)
- Addicted to Oi! (2001.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Official website. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2016. Pristupljeno 17. svibnja 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Bushell, Garry. Oi! – The Truth. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2008. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
- ↑ a b Roberts, David. 2006. British Hit Singles & Albums 19th izdanje. Guinness World Records Limited. London. str. 112. ISBN 1-904994-10-5
- ↑ Glasper 2004, str. 122.
- ↑ Felix von Havoc, Maximum Rock'n'Roll #189. [1] Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2004. Access date: 9. rujna 2008.
- ↑ Glasper 2004, str. 246.