Crkva i samostan sv. Klare u Splitu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Crkva i samostan sv. Klare u Splitu, Hrvatska, zaštićeno su kulturno dobro.[1]

Građeni su od 1884. do 1913. godine. Arhitekti su bili Emil Vecchietti i graditelj zvonika.[1]

Pod oznakom Z-3864 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština.[1]

Orgulje[uredi VE | uredi]

Orgulje u crkvi sagradio je oko 1750. don Petar Nakić, osnivač dalmatinsko-mletačke orguljarske škole. Prvotni vlasnik bila je splitska katedrala. 30. travnja 1901. samostan sv. Klare otkupio za ondašnjih 600 kruna. Godine 2011. orgulje je temeljito i cjelovito restaurirala Umjetnička radionica Heferer. Orgulje iz ovoga samostana posjeduju 17 vokalnih registara raspoređenih na manualu i pedalu. Sustav na koji rade je mehanički, sa zračnicama na kliznice. [2]

Dispozicija:


Manual CDEFGA–c3
Principali Bassi
Principali Soprani
Ottava
Quintadecima
Decimanona
Vigesima Seconda
Vigesima Sesta
Vigesima Nona
Trigesima Terza
Trigesima Sesta
Voce umana
Flauto in XII
Cornetta
Tromboncini Bassi
Tromboncini Soprani
Pedal CDEFGA-gis
Contrabassi
Ottava di Contrabassi

Tamburo (reg. povlačnica)
Tiratutti
Pedalna spojka (fiksna)
Uccelleti

Karakteristike
visina ugodbe: a = 432 Hz / 18 °C
tlak svirnog zraka: 55 mm WS
ugodba: proširena srednjotonska ugodba (Vallotti)


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 [1]
  2. Orgulje Heferer 1.9.2017. u 19.30 u samostanskoj sv. Klare Split, 27. kolovoza 2017. (preuzeto 12. prosinca 2017.)