Crkva sv. Ivana u Sutorini

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crkva sv. Ivana
Lokacija Mostar, BiH
Koordinate 43°22′09″N 17°50′32″E / 43.36912°N 17.84231°E / 43.36912; 17.84231Koordinate: 43°22′09″N 17°50′32″E / 43.36912°N 17.84231°E / 43.36912; 17.84231
Godine izgradnje antika?
prije 1440., prije osmanskih vremena
Srušen tijekom osmanske vlasti
Religija katoličanstvo
Patron sv. Ivan

Crkva sv. Ivana je bila katolička crkva u Sutorini (Sutini), Mostar.

Povijest[uredi VE | uredi]

Crkva je bila postojala još prije turske okupacije grada Mostara.

Na području Sutine bila je ranokršćanska bazilika. Na području ove bazilike sve je apsolutno opustošeno. Bazilika je otkrivena sasvim slučajno, kad je otkrivač istraživao stećke. Crkva u Sutini je otkrivena 1977. godine. Još 1992. vidljivi ostatci arhitekture bili su na ovom lokalitetu. Danas je u potpunosti poravnato i nikakve ostatke arhitekture ne može se vidjeti. Baziliku nije uništio rat.[1]

Bila je u srednjem vijeku pod franjevačkom upravom. U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije iz 1867. godine, fra Petar Bakula ju je spomenuo i još sedam katoličkih crkava u Mostaru i bližoj okolici, pod franjevačkom upravom, koje su ovdje bile do turske okupacije grada.[2]

Do dolaska Osmanlija u Mostaru su još bile crkva sv. Ane u Podhumu, sv. Stjepana Prvomučenika i sv. Luke s lijeve strane Neretve, sv. Ruže Viterbijske u Ilićima, a s desne strane Neretve crkva sv. Luke u Mostaru, Gospe Snježne i Franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog na Pijescima u Zahumu,[3] te crkva sv. Jakova.[2]

Od crkve je ostao samo toponim Sutorina odnosno Sutina. Prvi ju put vrela spominju oko 1440. godine. Po staroj crkvi dobilo je ime mostarsko naselje Sutina. Crkva je srušena u osmansko doba. Puk je potiho, da se ne zamjeri vlastima, nazivao 'Sutivan'. Kroz stoljeća ime se izobličilo i došlo u današnji oblik.[2][4][5]

Jedna je od tih drevnih osam prijeturskih crkava u Mostaru. Kao i većina preostalih katoličkih zdanja postala je arhiv pod zemljom, koja katolicima još uvijek nije dopušteno obnoviti i još se na mjestu starih crkava grade džamije, na što se nitko od međunarodnih dužnosnika i ne osvrće, kao da međunarodna zajednica u Mostaru od Hrvata katolika želi naplatiti neke azijske dugove.[3][6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bljesak.info Sa.M: Postoje bazilike u Mostaru za koje nitko ne zna 16. ožujka 2016. (pristupljeno 10. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Poskok.info Mostarske crkve prije turske okupacije. Mačem širili vjeru, rušenjem gradili bogomolje. PIŠE: Darko Juka , tjednik Republika. 31. srpnja 2009. (pristupljeno 16. kolovoza 2017.)
  3. 3,0 3,1 Hrvati AMAC Priopćenje javnosti - prosvjed. Predsjednik HKD Napredak Mostar, prof. dr. fra Andrija Nikić. 2008. (pristupljeno 20. kolovoza 2017.)
  4. Prvi.tv Darko Juka: Mostarske džamije crkvenih korijena 3. ožujka 2017. (pristupljeno 21. kolovoza 2017.)
  5. Hrsvijet.net Darko Juka / Hrvatsko slovo: NOVI POKUŠAJI ISLAMIZACIJE MOSTARA: Pronađeni ostatci džamije zapravo su temelji katoličke crkve 16. kolovoza 2010. (pristupljeno 21. kolovoza 2017.)
  6. Obnova treće džamije u zaapadnom dijelu (Mostara), Dnevni list, 28. rujna 2008. str. 13.