Crkva u nevolji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Logo Crkve u nevolji

Crkva u nevolji (izvorno njemački: Kirche in Not; tal. Aiuto alla Chiesa che Soffre), međunarodna dobrotvorna crkvena organizacija papinskog prava.[1][2] Prijašnje ime organizacije bilo je Kirche in Not/Ostpriesterhilfe, a međunarodno ime Aid to the Church in Need, ACN.[3] Sjedište je u Njemačkoj, u Königsteinu u Taunusu, Hessen.

Međunarodnu podupirateljsku zakladu “Kirche in Not/Ostpriesterhilfe” (Crkva u nevolji/pomoć svećenicima s Istoka) osnovao je Nizozemac o. Werenfried van Straaten, redovnik premonstrat poznat kao “Špek-pater”.[4] Organizaciju za pomoć osnovao je 1947. u premonstratenškoj opatiji Tongerlou u Belgiji.[5] U njemačkom poraću Drugoga svjetskog rata, tzv. Stunde Nulla , kad je Zapadna Njemačka bila preplavljena njemačkim izbjeglicama, van Straaten se u svome starom peugeotu dao na put po Flandriji, pribavljajući neprekidno špek za izbjeglice, po čemu je dobio nadimak. U isto vrijeme pokrenuo je i zakladu “Ostpriesterhilfe”, koja se isprve skrbila za "svećenike s ruksacima", kako ih je nazivao van Straaten, koji su nosili pomoć brojnim katolicima prognanima iz Šlezije, Češke, Moravske i drugih nekadašnjih njemačkih pokrajina. Godine 1952. pokrenuo je izravnu pomoć progonjenim svećenicima pod komunističkom vlašću na Istoku. Zaklada je djelovanje proširila krajem pedesetih godina 20. stoljeća na Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku. Godine 1964. je papa Pavao VI. njegovo djelo uzdigao na rang “Papinskih djela”, a o. Werenfried postavljen je za generalnog voditelja. Tu je službu obavljao do 1981. godine, a nakon toga je još niz godina ostao duhovnim asistentom zaklade. Danas zaklada u 14 zemalja i ima oko 700 tisuća prijatelja i podupiratelja. Pomaže u 117 zemalja gdje su kršćani progonjeni ili trpe, a od 1993. godine “Kirche in Not/Ostpriesterhilfe” pomaže i Rusku pravoslavnu crkvu. Od svoga početka ta je zaklada prikupila i razdijelila više od tri milijarde dolara.[4] Papa Benedikt XVI. uzdigao ju je 7. prosinca 2011. s razine organizacije za pomoć papinskog prava na razinu zaklade papinskog prava.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. KTABKBIH BISKUPI MOLILI ZA NASILNO ODVEDENOG ŽUPNIKA RATKA GRGIĆA, Nova Topola, 15. srpanj 2012. (pristupljeno 24. travnja 2020.)
  2. Da.G.: »Krvavi početak Došašća«. Glas Koncila br. 49 (2372),. 8. prosinca 2019., str. 5.
  3. Aid to the Church in Need – home-de. acninternational.org. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
  4. 4,0 4,1 IKA Umro "Špek-pater" 31. siječnja 2003. (pristupljeno 24. travnja 2020.)
  5. Preußische Allgemeine Zeitung. br. 39, 28. rujna 2013., str. 20.
  6. (nje.)Radio Vatikan „Kirche in Not“ wird päpstliche Stiftung 7. prosinca 2011. (pristupljeno 24. travnja 2020.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]