Crnogorska narodna vojska 1879. – 1912.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crnogorska vojska
Flags, about 1800.gif

  • Krstaš-barjak
  • Sadašnji ustroj
  • Vojska Crne Gore
  • Raspuštena
  • 1921.
  • Grane
  • pješaštvo, topništvo, garda
  • Vodstvo
  • Knjaz
  • Nikola I. Petrović
  • Ministar obrane
  • Popis crnogorskih ministara obrane 1879.-1921.
  • Crnogorci 1912. izvlače teško topništvo na vatrenu liniju tijekom oslobađanja sjevernog teritorij svoje domovine

    Crnogorski vojni krstaš-barjak izrešetan mecima nakon pobjeda u ratovima 1876.1878.

    Nakon vojnih uspjeha u ratovima 1876.1878. tijekom kojih je Kneževina Crna Gora uvećana za veliki teritorij, od rijeke Tare na sjeveru do Jadranskoga mora na jugu (oslobođeni gradovi ili varoši Podgorica, Nikšić, Kolašin, Andrijevica, Bar i Ulcinj), godine 1880. pristupilo se reograniziranju Crnogorske vojske. Svaka je kapetanija oformila svoj pričuvni bataljun, a bilo ih je 42 ukupno. Od 1881. obnovljene su redovite vojne vježbe.

    Službeni naziv[uredi | uredi kôd]

    U članku 7 Zakona o Vojsci u Knjaževini Crnoj Gori iz 1910. navodi se službeni naziv: Crnogorska narodna vojska.

    Zapovijedanje[uredi | uredi kôd]

    Vrhovni je zapovjednik Crnogorske vojske bio monarh, knez/kralj Nikola I. Petrović. Za operativno zapovijedanje, organiziranje i financijsku potporu Crnogorske vojske bilo je zaduženo Ministarstvo vojno (Ministarstvo obrane), resor Vlade (orig. Ministarski savjet) Kneževine/Kraljevine Crne Gore (vidi: Ministarski savjet Crne Gore).

    Generalštab (Glavni stožer) Crnogorske vojske bio je dio Ministarstva vojnog.

    Časnička i dočasnička naobrazba[uredi | uredi kôd]

    Godine 1882. upućeno je prvih 14 Crnogoraca na časničke škole, poglavito u Italiju i Rusiju. Do 1886. časničku je naobrazbu završilo njih 10 i to su bili prvi školovani časnici u slavnoj crnogorskoj ratničkoj historiji. Od toga su razdoblja ovi crnogorski časnici držali tečajeve u Podgorici, Nikšiću i Cetinju.

    Rujna 1895. u Podgorici je otvorena prva stalna pješačka dočasnička škola, a prvi su dočasnici nosili čin desečar. Koncem 1896. na Cetinju je počela s radom topnička časnička škola - prva crnogorska časnička škola. Rujna 1896. regrutirana je prva, stalna, djelatna postrojba Crnogorske vojske.

    Formacija[uredi | uredi kôd]

    Crnogorska topnička postrojba

    1906. Crnogorska je vojska dobila prve sistematizirane propise, a Zakon o ustrojstvu vojske usvojen je 1910. godine. Ustrojeni su pješaštvo i topništvo, potom dva specijalizirana roda (izvidnički i pionirski), te pomoćni rodovi (bolničari, osoblje vojnih radiona, vojno-sudsko osoblje, žandarmerija i skrbnici).

    1913. je Crnogorska žandarmerija bila posebna vojno-policijska postrojba.

    Od osnivanja 1869. unutarnji crnogorski (najprije brzojavni) telekomunikacijski sustav, vitalan za protok vojno-obrambenih informacija, bio je u nadležnosti Ministarstva vojnog (vidi: Crnogorski brzojav).

    Crnogorska vojska u Kolašinu

    Teritorij crnogorske kraljevine bio je do 1912. podijeljen na četiri divizijske oblasti:

    Poslije ratova 1912.1913. ustrojene su dodatne dvije divizije oblasti:

    Do 1912. je Crnogorska vojska je imala 11 brigadnih oblasti, 52 bataljunska okruga te 322 četna područja. Divizije su bile sastavljene od 2-3 pješačke brigade.

    Svako je divizijsko zapovjedništvo raspolagalo s po tri topničke baterije. Uoči Prvog balkanskog rata Kraljevina Crna Gora postrojila je 55.000 vojnika.

    Vojna obaveza[uredi | uredi kôd]

    Svi Crnogorci između 18 i 62 godine bili su vojni obveznici. Novačenje se obavljalo tri puta godišnje, a novaci su u doba mira morali imati najmanje 25 godina.

    Činovi[uredi | uredi kôd]

    Crnogorski časnici na izvidničkom položaju

    Crnogorski su časnički činovi bili:

    Počasnog su karaktera bile stare crnogorske zapovjedne titule:

    Crnogorski dočasnički su činovi bili:

    Naoružanje[uredi | uredi kôd]

    Odmah nakon 1878. crnogorska je država kupila 20.000 pušaka model Werndl 1867, a 1880. 6 teških i 18 brdskih topova (nakon 1880. je Nikola I. Petrović uveo u naoružanje Crnogorske vojske i habsburške puške Werndl 1867/73) [2].

    30.000 pušaka modela Berdan nabavljeno je 1895., a 1898. je dobavljeno još 30.000 prvoklasnih ruskih pušaka Mosin-Nagant, petometki, kalibra 7,62 mm, koje su Crnogorci rado koristili i nazvali ih "moskovkama".

    Crnogorska je vojska imala oko 120 topova, no uporaba crnogorskog topništva bila je ograničena prevelikim brojem oruđa različitih kalibara, što je otežavalo njihovo održavanje i nabavu projektila.

    Literatura[uredi | uredi kôd]

    • Momir M.Marković, "Crnogorski rat: Ogled o četiristogodišnjem crnogorskom ratu", treće izdanje, Podgorica, 1996.

    Referencije[uredi | uredi kôd]

    1. Vladimir Jovanović: Crnogorski „Blickrig“: Nepoznate ilustracije o početku Balkanskoga rata (1) , Antena M portal, 13. studenoga 2016. Pristupljeno 15. studenoga 2016. (crnogorski)
    2. Tomislav Aralica: Jatagan dalmatinskih domobrana M.1869, Hrvatski list, 11. listopada 2007., str. 48

    Vidi još[uredi | uredi kôd]