Crnojevići

Crnojevići na crnogor. čiril. Црнојевићи su treća crnogorska dinastija. Nakon Vojislavljevića, koju su u vjerskom smislu bili katolici, te Balšića koji su također uglavnom bili katolici, Crnojevići su prva pravoslavna dinastija.

Izuzetak je Staniša Crnojević koji je, primivši islam, kao sandžak-beg Osmanskoga Carstva pod imenom Skender-beg Crnojević vladao Crnom Gorom iz Skadra od 1513. do 1530. godine.

Uloga u crnogorskoj povijesti

Podrobniji članak o temi: Crnogorska povijest

Podrobniji članak o temi: Crnojevića država

• 
  Ivan Crnojević
• 
  Crnojevića država
• 
  Žabljak Crnojevića

Crnojevići su uspjeli u kompliciranim vanjsko-političkim uvjetima, stiješnjeni između Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike, očuvati državnu jezgru staroga Dukljanskoga kraljevstva.

Za njihova doba se trajno ustalio naziv Crna Gora, crnogorska povijesna prijestolnica će postati Cetinje, a Cetinjski manastir, ne samo vjersko i kulturno, no do sredine 19. st. i državotvorno središte crnogorskog naroda.

Za njihova je doba, krajem 15. stoljeća na Cetinju (Obod), proradila prva državna tiskara u povijesti, poznata kao Crnojevića tiskara. Tiskan je i Oktoih, prva ćirilična knjiga u Južnih Slavena.

Podrijetlo

Crnojevići potječu iz planinskih krajeva oko Lovćena. Tijekom 14. stoljeća se spominje Crnoje Đurašević koji se smatra utemeljiteljem obitelji Crnojevića.

Crnoje je imao tri sina: Stefana, Dobrovoja i Radiča Crnojevića. Radič je poginuo u sukobu s Đurađem II. Balšićem 1395. godine i nema podataka da je imao direktna potomstva.

No, povijesni izvori početkom 15. stoljeća spominju sinove Radičeva brata Stefana, Đurađa i Lješa Crnojevića. Imena im se nalaze u raznim dokumentima od 1403. do 1435. i njih su dvojica imali značajnu ulogu u tadašnjem političkom i gospodarskom životu.

Posljednji Balšić, Balša III., umro je 1421. godine i pravo na upravljanje državom su, zbog obiteljskih veza, polagali srpski despoti Stefan Lazarević i Đurađ Branković iz Smedereva. No, povijesni izvori spominju Crnojeviće kao suradnike, ali i protivnike srpskih despota. Crnojevići su do 1451. proširili svoje teritorije i definitivno ovladali političkim i gospodarskim životom.

Borba za prijestolje

Ćipur, lokalitet na Cetinju gdje je Ivan Crnojević podigao 1484. prvotni Cetinjski manastir posvećen Bogorodici (srušen tijekom napada Osmanlija koncem 17. stoljeća), sada se namjesto njega nalazi Dvorska crkva u kojoj su od 1989. pokopani crnogorski kralj i gospodar Nikola I. Petrović i kraljica Milena Petrović

Godine 1451. stupio je Stefan I. Crnojević u pregovore s Mletačkom Republikom koja ga je priznavala za legitimnog vladara. također su mu Mleci davali godišnju plaću, priznali titulu vojvode i njegove posjede oko Kotora.

Srbi su predvođeni despotom Đurađem Brankovićem, 1452. Stefana I. pokušali zbaciti. Došlo je do bitke kod Skadarskoga jezera u kojoj je Stefan I. odnio pobjedu i zauzeo Podgoricu. Despot Branković je kontrolirao još nekoliko narednih godina utvrdu Medun u Kučima, no Crnojevići su ostali na prijestolju.

Prijestolnica

Povijesni izvori iz 15. stoljeća, za doba Stefana I. Crnojevića i njegova sina i nasljednika gospodara Ivana Crnojevića, Žabljak Crnojevića opisuju kao državno središte. Iz njega je pokušan organizirani otpor navali Osmanlija kroz ravnicu okolo Skadarskoga jezera. U Žabljaku Crnojevića bila je dvorska palača i Crkva sv. Đorđija (kasnije pretvorena u džamiju).

Prijestolnica je 1478. bila konačno zauzeta, a Crnojevići su izmjestili državno središte u planine, u konačnici na Cetinje.

Crnojevića tiskara

Crnojevića tiskara je prvu knjigu, Oktoih, izradila koncem 1493. godine (po Julijanskom kalendaru) za vladavine Đurađa Crnojevića. Postojala je do konca 1496. godine i za to je vrijeme tiskala pravoslavne bogoslužne knjige. Njen je cilj bio, da se širenjem kršćanske pravoslavne knjige, crnogorska država suprotstavi ubrzanom procesu islamizacije svojega pučanstva. O tome svjedoči sljedeći zapis (citat na crnogorskom):

Bog kome se klanjamo u Trojici, blagoizvolio je ispuniti svoju crkvu raznim knjigama. Viđevši ja, pravoslavni hrišćanin, Božiji štićenik, gospodin Đurađ Crnojević, da su crkve prazne, bez svetih knjiga, radi naših grijehova, pljačkom i uništavanjem agarenskih sinova, nastojah predano, ispunjem Svetim duhom i ljubavlju prema božanstvenim crkvama, naštampah ovu dušespasnu knjigu Osmoglasnik u slavu trisunčanog u jedinstvu klanjanog Božanstva.

Glavni tiskar je bio Makarije od Crne Gore.

Povijesnica je dokumentirala da je Crnojevića tiskara napravila ukupno pet knjiga:

• Oktoih - prvoglasnik I-IV glas (4. siječanj 1494. godine, Obod)

• Psaltir - sa posljedovanjem (22. rujna 1494. godine, Cetinje)

• Oktoih - petoglasnik V-VIII glas (nema točnog podatka)

• Evanđelje - (1496. godine, Cetinje)

• Trebnik (molitvenik) - (1496. godine, Cetinje)

• Cvjetni triod - nedovršeno izdanje (nema točnog podatka).

Vladari iz dinastije Crnojevića

• Stefan I. Crnojević, (vladao 1451. – 1464./1465.), sinovac Radiča Crnojevića

• Ivan Crnojević, (1465. – 1490.), sin Stefana I. Crnojevića

• Đurađ Crnojević, (1490. – 1496.), sin Ivana Crnojevića

• Stefan II. Crnojević, (1496. – 1498.), sin Ivana Crnojevića

• Staniša (Skender-beg) Crnojević, (turski sandžak-beg 1513. – 1530.), sin Ivana Crnojevića

Vanjske poveznice

• O Oktoihu prvoglasniku  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. rujna 2008. (Wayback Machine)