Crveno medvjeđe grožđe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Crveno medvjeđe grožđe
Medvjetka
Medvjetka
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Ericales
Porodica: Ericaceae
Rod: Arctostaphylos
Vrsta: A. uva-ursi
Dvojno ime
Arctostaphylos uva-ursi
(L.) Spreng.
Uva/Medvjetka cvijet
Uva/Medvjetka Plod

Crveno medvjeđe grožđe (zimzelena medvjetka, lat. Arctostaphylos uva-ursi) je zimzelena biljka iz porodice Ericaceae. Biljka je ljekovita, a najviše se koristi u liječenju mokraćnih organa.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Kod nas je ima na Velebitu i u Gorskom kotaru. Raste po planinama kao niski puzavi grmić, često na velikim površinama.

  • U Europi raste od Islanda i Norveške na sjeveru do Španjolske, Italije i Grčke na jugu.
  • U Aziji raste u Sibiru, azijskom dijelu Turske, čak i na obroncima Himalaja;
  • U Sjevernoj Americi može se naći u planinskim predjelima od Aljaske preko Kanade sve do Kalifornije i Nevade.

Opis biljke[uredi VE | uredi]

Cvate sitnim bijelim cvjetovima, od ožujka do lipnja, a plod je crvena brašnjava boba veličine graška. Bobe su jestive, iako ne i ukusne. Medvjetka (uva, medvjeđe grožđe) je višegodišnji zimzeleni puzavi grm obrastao sjajnim i kožastim jajastim listićima. Listići mogu ostati na biljki dvije do tri godine prije nego izgube zelenu boju i otpadnu. [1]

Podvrste[uredi VE | uredi]

Do sada je klasifikofano 3 podvrste, uglavnom u sjevernoj i južnoj Americi

  • Arctostaphylos uva-ursi subsp. uva-ursi. ; Najčešća i najpoznatija. Raširena u našim krajevima i širom svijeta.
  • Arctostaphylos uva-ursi subsp. cratericola (J. D. Smith) P. V. Wells. , endemična u Gvatemali, na vrlo visokim nadmorskim visinama (3000–4000 m).
  • Arctostaphylos uva-ursi subsp. longifoliosa. Vrsta nadjena u Kanadi i , Americi [2]

Korištenje u medicini[uredi VE | uredi]

Biljke iz porodice Barberry kao što je medvjetka (uva, medvjeđe grožđe) istorijski su korištene u medicinske svrhe. Biljka sadži glikozid arbutin, koji ima antimikrobska svojstva, a djeluje i kao blagi diuretik. Koristi se za probleme urinarnog trakta kao što je cistitis, te kao pomoć za izbacivanje bubrežnog kamenca.

Pošto je medvjedka postala sinonim biljka za probleme urinarnog trakta, mnogi je koriste i za bakterijske infekcije urinarnog trakta, što često i ne daje zadovoljavajuće rezultate. Arbutin je glavna supstanca sadržana u biljci. Ovaj element se u bubrezima razgrađuje u glukozu i hidrokinon koji je vrsta fenola. Ovi novonastali spojevi imaju antiseptičko djelovanje koje ima mogućnost eliminacije bakterija. Problem je što ovi novoformirani elementi imaju antiseptičko djeovanje jedino ako je pH faktor urina veći od pH 7 (što je niži pH viša je kiselost). To jest, urin ne smije biti kiseo. Glukozni dio arbutina i molekule hidrokinona moraju biti odvojeni da bi se postiglo antibakterijsko djelovanje. Ovo razdvajanje se može desiti samo u alkalnoj sredini.[3].
Savjetuje se trudnicama i djeci da ne konzumiraju čaj od medvjetke.

List medvjetke sadrži dosta tanina, te kod nekih osoba sa osjetljivim želucem konzumiranje čaja izazva mučninu i povraćanje. Ovaj problem se može umanjiti mješanjem medvjetke sa brezom i kilavicom.

Tinktura se može napraviti potapanjem listova u čistom alkoholu ili rakiji te razblažavanjem sa vodom.[4]

Sastav[uredi VE | uredi]

Listovi sadrže do 25 % arbutina,metilarbutin,slobodni hidrokinon,taninske tvari do 35 %,te do 629 mg askorbinske kiseline.

Od makroelemenata (mg/g) sadrže kalija 5,70, kalcija 15,40, magnezija 2,20, i željeza 0,07.

Od mikroelemenata (mkg/g) najviše je cinka 46,70,aluminija 34,72 , mangana 18,00 , bakra 8,64, barija 5,76,selena 0,10, nikla0,40, stroncija 8,32, olova 0,80, bora 3,14 i joda 0,15.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
  2. Elven, Reidar (editor-in-chief): Pan-arctic Flora
  3. Dr Vedran Hasanagic: Pravilan način i opasnosti korištenja čaja od Uve. 18. Februar, 2013.
  4. Grieve, M.: Botanical.com - A Modern Herbal
  5. Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.,str.372

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]