Džem (turski princ)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Portret sultana Džema. Naslikao Pinturicchio Bernardo di Betto.

Džem ((جم بن محمد / Cem b. Meḥemmed; Drinopolje, 23. prosinca 1459.Napulj, 25. veljače 1495.) je bio sin osmanskog sultana Mehmeda II., sultan dijela Osmanskog Carstva i pjesnik.

Bio je mlađi brat Bajazida. Nakon očeve smrti, izbile su borbe za prijestolje. Proti nasljedniku Bajazidu II. ustao je Džem. .[1] Tako je početak Bajazidove vladavine bio je obilježen borbom za vlast s bratom. Tijekom borba uspio je 18 dana biti sultan dijela Osmanskog Carstva. Džem nije uspio preuzeti cijelo carstvo. Ostatak života proveo je u egzilu.

Pobjegao je u Kairo. Pokušao je isposlovati pomoć od mamelučkog sultana Kajit-bega iz dinastije Burdži, najvećeg protivnika Osmanskog Carstva, no nije uspio. Štoviše, pokušao je posredovati između braće. Tijekom toga Džem je otišao napraviti hadžiluk u Meku i Medinu. Jedini ustupak koji je Bajazid ponudio Džemu je financijska potpora, ako mu se preda blizu Jeruzalema. Pokušao je ponovo uz pristaše Kasim-bega, gospodara Karamanskog begluka. Ohrabrila ga je informacija da je Mehmed-aga, glavni zapovjednik janjičara na njegovoj strani. Tijek događaja što je uslijedio odagnao je Džema od pokušaja povratka.

Sklonio se je potom kod ivanovaca na Rod, a zatim i kod pape Klementa VII.

Umro je u Napulju u Castel Capuanu. Samo za nj i njegove potomke papa je stvorio 1492. i kralj Napulja (kralj Španjolske) 1509. carski naslov "kneza od Saida" odnosno "grofa od Saida", koji je poslije potvrdio njemački car Fridrik III.. Ovi osmanski knezovi živjeli su do 1600. u Napulju, potom do 1668. na Siciliji i velikim se dijelom odmah preselili na Maltu, odakle se kneževska kuća podijelila na sicilijansku i maltešku liniju. Sicilijanski su prešli u talijansko plemstvo, a malteška je pala napoleonovom invazijom 1798. godine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske, Petrinja, 1904. Poglavlje Kulturna povijest Hrvatske g. 1386.-1526., str. 397.-399. Iz zbirke Harvardskog sveučilišta, pokrovitelj digitaliziranja Google.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Nicolas Vatin: Sultan Djem, Un prince ottoman dans l’Europe du XV siècle d’après deux sources contemporaines: Vakiati Sultan Cem, Oeuvres de Guillaum Caoursin, Ankara 1997
  • Halil Inalcik: The Ottoman Empire; The Classical Age, 1300 – 1600, London 1973 (Übersetzung von Norman Izkowitz und Colin Imber)
  • Halil Inalcik: A case study in Renaissance diplomacy. The agreement between Innocent VIII. And Bayezid II on Djem Sultan, Journal of Turkish Studies 3 (1979), S. 209 -233
  • Мутафчиева В. Дело султана Джема. Серия: Зарубежный роман XX века М. Худлит 1986 г. 416 с.
  • Вера Мутафчиева, СЛУЧАЯТ ДЖЕМ 1992 (http://borislav.free.fr/mylib/text/2245/0)
  • Wera Mutaftschiewa: Spielball von Kirche und Thron, Rütten und Loening, Berlin 1971
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Džem (turski princ)