D (igra)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
D
Dps1cover.jpg
ProizvođačWARP
Izdavač(i)Panasonic, Acclaim
Dizajner(i)Kenji Eno
Producent(i)Kenji Eno
Programer(i)Hirofumi Hayashida
Pisac/pisciKenji Eno
Umjetnik/umjetniciShosaburō Tateishi
Skladatelj(i)Kenji Eno
SerijalD
Žanr(ovi)Horror videoigra, Avanturistička igra
Platforma3DO, Sega Saturn, Playstation, PC
Medij(i)CD-Rom


D (izv. jap. Dの食卓, D-ova trpeza), konzolaška videoigra.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Mladu učiteljicu iz San Francisca Lauru Harris kontaktira los anđeleska policija da je njen otac Richard Harris, lječnik u bolnici, u njoj počinio pištoljem pokolj i zabarikadirao se. Uzbuđena i potresena, Laura dolazi u bolnicu i biva iznenadno prenesena u tajanstveni srednjovjekovni dvorac. Našavši se u dvorcu, istražuje ga, pokušavajući saznati kako je ovo sve povezano sa očevim naizgled besmislenim i nasumičnim pokoljem.

Način igre[uredi | uredi kôd]

D je tipična avanturistička igra. Igrač se kreče po dvorcu po strogo zadanim puteljcima. Napreduje u igri rješavanjem zagonetaka, obično koristeći predmete koje je pokupio. Ako negdje zastane, savjete može dobiti preko Laurinog zrcala za šminku. Za razliku od ostalih igara tog žanra, D ne dozvoljava mogućnost spremanja igre i igraču zadaje vremensko ograničenje od dva sata unutar kojih mora priječi igru. Ako to ne učini, Laura se automatski vraća u bolnicu i igra završava.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Razvoj D-a trajao je godinu dana. Priča se temelji na horor romanu Drakuli, ali voditelju projekta Kenjiu Enu roman je bio dosadan pa je pri završetku dodao u igru nasilje i ljudožderstvo. Te je elemente držao potajice za sebe - čak i od ostalih članova WARP-a - jer se bojao da mu zbog cenzure neće dopustiti objaviti igru.[1] Da zaobiđe cenzuru napravio je dvije inačice igre: jednu bez nasilja i ljudožderstva i jednu s njima. Prvu je pokazao ostalima i to sa zakašnjenjem, znajući da je kazna za to da će morati osobno dostaviti igru proizvođačima u SAD-u. Avionom se uputio u SAD i dostavio nasilnu inačicu.[1]

Komercijalna i kritička reakcija[uredi | uredi kôd]

Igra je bila komercijalno uspješna. Samo u Japanu je bila prodana u milijun primjeraka.[1] Kritičke su reakcije bile pozitivne. Igru se hvalilo zbog jezovite atmosfere, zvuka i grafike. Časopis za videoigre GameFan dodijelio joj je nagradu najbolje 3DO igre za godinu 1995.[2] Ipak, nisu sve kritike bile pohvalne. Prigovaralo joj se suhoparan način igre i da je priča prikladnija za prozu ili film nego za igru.[3] U retrospektivi za 2008. godinu, časopis Game Informer ju je svrstao među najlošije horor videoigre ikada.[4]

D's Diner: Director's Cut[uredi | uredi kôd]

1996. izašla je nova inačica D-a za 3DO eksluzivno za japansko tržište. Sadrži dodatne scene, četiri reklame za igru, audio roman koji govori o povijesti obitelji Harris i dodatni audio CD sa glazbom iz igre.

Nastavci[uredi | uredi kôd]

Komercijalni uspjeh polučio je dva nastavka: Enemy Zero i D2.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Kenji Eno: Reclusive Japanese Game Creator Breaks His Silence" (Arhivirano 8. prosinca 2012.), 1UP.com, pristupljeno 9.listopada 2016.
  2. GameFan, Vol.4 Br.1 (siječanj 1996.): 104-106.
  3. GameInformer, Vol.5 Br.3 (ožujak 1996).
  4. "The Wrong Kind of Scary: Worst Horror Games Ever" (Arhivirano 27. svibnja 2011.), GameInformer, pristupljeno 9. listopada 2010.