Dalekovidnost (Hiperopija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10 Lua error in Modul:Wikidata at line 269: attempt to index field 'claims' (a nil value).
NSK Lua error in Modul:Wikidata at line 269: attempt to index field 'claims' (a nil value).
PubMed Lua error in Modul:Wikidata at line 269: attempt to index field 'claims' (a nil value). (engl.)
MeSH Lua error in Modul:Wikidata at line 269: attempt to index field 'claims' (a nil value). (engl.)
Medscape Lua error in Modul:Wikidata at line 269: attempt to index field 'claims' (a nil value). (engl.)
Shematski prikaz dalekovidnosti

Dalekovidnost (hiperopija ili hipermetropija) predstavlja poremećaj lomljenja zraka u oku, u kojem, kad je akomodacija opuštena, paralelno usmjereno svjetlo proizvodi sliku iza mrežnice, umjesto na mrežnici kao što je to kod normalnog oka. To se najčešće dešava ako je očna jabučica prekratka, što uzrokuje poteškoće s naglaskom na bližim predmetima, te u ekstremnim slučajevima uzrokuje nemogućnost usredotočenja na predmete na bilo kojoj udaljenosti. Kako se predmet približava oku, oko mora povećati svoju optičku moć kako bi sliku zadržalo u fokusu na mrežnici. Kod dalekovidne osobe moć rožnice i leće nije dovoljna, te se slika pojavljuje zamagljena.

Dalekovidnost (Hiperopija) se često poistovjećuje sa staračkom dalekovidnošću (Prezbiopija), koju oftalmolozi i optometristi također najčešće ispravljaju nošenjem konveksnih leća kakve su naočalne ili kontaktnim lećama, a može se također ispraviti i laserskom kirurgijom kakva je LASIK. Konveksne leće imaju pozitivnu optičku jakost (konveksne su, „plus“), što kompenzira negativnu dioptriju dalekovidnog oka.

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Hiperopija se obično klasificira prema kliničkom izgledu, njenoj ozbiljnosti, ili kako se odnosi na status akomodacije oka.

Klasifikacija prema kliničkom izgledu[uredi VE | uredi]

  1. Jednostavna
  2. Patološka
  3. Funkcionalna

Uzroci[uredi VE | uredi]

Dalekovidnost mogu uzrokovati ozljede, zaraze, migrene ili geni.

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Oštrina vida kod dalekovidne osobe ovisi o visini dalekovidnosti, dobi, vizualnim zahtjevima i akomodacijskim sposobnostima.

U težim slučajevima dalekovidnosti mozak od rođenja ima poteškoća za spajanje slika koje svako oko pojedinačno vidi. To je zato jer su slike koje mozak prima od svakog oka uvijek nejasne. Naime, gotovi svi ljudi su dalekovidni kada se rode. Kako rastemo, rastu i naše oči. Kada očna jabučica naraste na svoju idealnu veličinu (oko 25 mm) oko je savršeno. Ako oko nastavi rasti javlja se kratkovdnost, ali ako je oko prestalo rasti prije toga javlja se dalekovidnost. Budući da djeca imaju veliku mogućnost akomodacije manja odstupanja od normale nemoguće je utvrditi bez oftalmološkog pregleda. Dijete s visokom dalekovidnošću nikada nije vidjelo detalje na nekom predmetu. Ako mozak ne nauči vidjeti predmete detaljno, onda postoji velika vjerojatnost da će jedno oko postati dominantno. Rezultat je da će mozak blokirati impulse ne dominantnog oka što rezultira slabovidnošću ili strabizmom. Za razliku od kratkovidne dijece koja mogu vidjeti predmete u blizini oka, kao i detalje, dalekovidna djeca u ranoj dobi ne uče vidjeti detalje na predmetima. Takvo dijete će obično stajati ispred televizije s jednim zatvorenim okom, ne da bi bolje vidjelo nego zato što mozak nije naučio vidjeti predmete detaljno.

Roditelji dalekovidne djece ne mogu uvijek otkriti da djete ima problema s vidom još u najranijoj dobi, jer mala djeca imaju veliku moć akomodacije, koja kako djete i oko rastu slabi. Zbog toga se problemi s vidom otkriju tek kad dijete krene u školu, što može već biti i kasno jer se do onda već vid možda razvio. U tom slučaju dijete niti s najbolje propisanim naočalama ili kontaktnim lećama neće moći najbolje vidjeti, niti će se takvo stanje ikada moći ispraviti. Zbog toga bi roditelji trebali otići s djetetom na pregled kod oftalmologa u dobi od oko 2., te oko 4. godine života, pogotovo ako netko u porodici ima problema s vidom.

Djeca manjeg stupnja dalekovidnosti najčešće odbijaju nositi propisane naočale uz obrazloženje da bolje vide bez naočala, što doduše može djelomično biti i točno jer oko kod djeteta može samo ispraviti manji stupanj dalekovidnosti, ali takvoj se djeci naočale obično propisuju kako bi se oko manje umaralo i kako ne bi dolazilo do glavobolja. Takvoj djeci oko do puberteta naraste do idealnih 2.5 cm., te im naočale više nisu potrebne.

Kontinuirani napor da se zaoštri slika uzrokuje glavobolju i umor u očima. Ove teškoće se najčešće javljaju nakon posla i navečer. Zamagljen vid se najčešće pojavljuje pri pogledu na manje udaljenosti i pri dužem čitanju.

Blagu dalekovidnost možemo korigirati sami, jer oko ima sposobnost akomodacije (prilagodba očne leće za gledanje na blizinu). Ali dugotrajnim naprezanjem oka moguće je povećati stupanj dalekovidnosti, ili čak izazvati škiljavost (strabizam). Dakle, i kod najslabijeg stupnja dalekovidnosti, vrlo je važno posjetiti oftalmologa ili optometrista, kako bi vam prepisao korekcijske naočale ili kontaktne leće.


Kod osoba s normalnim vidom između 40-te i 45-te godine života većina postaje dalekovidna. Očna leća sa godinama gubi svoju elastičnost, zrakasti mišić slabi, te se smanjuje akomodacijska sposobnost oka. Taj oblik dalekovidnosti se naziva staračka dalekovidnost ili presbiopija. Prvi simptom obično biva nesvjesno udaljavanje novina od očiju, kako bi izoštrili sitan tekst, koji vam je na standardnoj udaljenosti (od 30 do 40 cm) postao nejasan. Kod dalekovidnih osoba ova pojava se obično događa oko 35-te godine života, iako može i ranije.


Dalekovidnost se u nekim slučajevima javlja zajedno s astigmatizmom.

Liječenje[uredi VE | uredi]

Manji stupanj dalekovidnosti ponekad nije potrebno ispavljati pomagalima ukoliko ima moć akomodacije. Veći stupanj dalekovidnosti se ispravlja konveksnim lećama koje imaju plus ("+") vrijednost dioptrije.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Dinamični prikaz dalekovidnosti (na engleskom jeziku)

Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!