Prijeđi na sadržaj

Dalibor Matanić

Izvor: Wikipedija
Dalibor Matanić
Rođenje21. siječnja 1975.
Zagreb
Zanimanjeredatelj  • scenarist
Godine rada2000. do danas
SuprugaHelena Minić (2014. –)
WWW
Stranicawww.dalibormatanic.com
Ostale nagrade
Nagrada Breza za najboljeg debitanta
2000. Blagajnica hoće ići na more
Zlatna arena za režiju
2002. Fine mrtve djevojke
2011. Ćaća
Nagrada "Oktavijan" za najbolji kratki igrani film
2002. Suša

Vukovar film festival (najbolji kratki film)
2009.

Tulum
Sarajevski filmski festival (najbolji kratki film)
2009. Tulum
2011. Mezanin
Festival international de programmes audiovisuales (FIPA d'or)
2011. Majka asfalta
Nagrada Grada Zagreba za doprinos kulturi
...

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Dalibor Matanić (Zagreb, 21. siječnja 1975.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je u Zagrebu 1975. godine.

U svom prvom cjelovečernjem filmu, Blagajnica hoće ići na more, Matanić se bavi tematikom iskorištavanja radnika. Drugi Matanićev film, Fine mrtve djevojke, drama je koja prati dvije lezbijke koje zbog svoje seksualnosti dolaze u probleme s drugim stanarima zgrade u kojoj žive. Film je osvojio sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[1]

Godine 2004. snima film o slikarici Slavi Raškaj, 100 minuta slave. Filmom Volim te, Matanić se opet vraća suvremenim temama kroz priču glavnog lika koji je zaražen virusom HIV-a.

Njegov kratkometražni film, Tulum (2009.), osvojio je dvije hrvatske i dvanaest međunarodnih nagrada,[2][3] dok je Zvizdan (2015.) prikazan na 68. Filmskom festivalu u Cannesu gdje je u natjecateljskom programu „Izvjestan pogled” (fr. Un Certain Regard) osvojio i nagradu stručnoga žirija.[4]

Od 2014. u braku je s glumicom Helenom Minić, s kojom ima troje djece.[5]

U travnju 2024. godine objavio je da se kaje radi neprimjerenog ponašanja i seksualnog uznemiravanja žena, zbog čega su mu otkazane i brojne poslovne suradnje. U istoj je objavi napisao da se na neko vrijeme povlači iz javnosti kako bi se posvetio liječenju od ovisnosti.[6]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Dugometražni film

[uredi | uredi kôd]

Kratkometražni film

[uredi | uredi kôd]
  • Sretno (1998.)
  • Bag (1999.)
  • Tišina (2001.)
  • Suša (2002.)
  • Djevojčica sa olovkama (2004.)
  • Tulum (2009.)
  • Mezanin (2011.)
  • Debut (2018.)

Televizijske serije

[uredi | uredi kôd]

Glumačke suradnje

[uredi | uredi kôd]

Matanić često surađuje s istim glumcima. Glumci s kojima najčešće surađuje su Krešimir Mikić i Bojan Navojec.

Glumci

[uredi | uredi kôd]
Glumci Blagajnica hoće ići na more
(2000)
Fine mrtve djevojke
(2002)
100 minuta slave
(2004)
Volim te
(2005)
Kino Lika
(2008)
Majka asfalta
(2010)
Ćaća
(2011)
Majstori
(2013)
Zvizdan
(2015)
Egzorcizam
(2017)
Zora
(2020)
Bojan Navojec
Nina Violić
Marija Škaričić
Danko Ljuština
Krešimir Mikić
Inge Appelt
Ksenija Marinković
Nada Gačešić-Livaković
Trpimir Jurkić
Ivo Gregurević
Areta Ćurković
Nikša Butijer
Judita Franković
Janko Popović Volarić
Goran Marković
Tihana Lazović

Broj gledatelja

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska kina

[uredi | uredi kôd]

Prema podacima Hrvatskog audiovizualnog centra,[7] najgledaniji film Dalibora Matanića jest Blagajnica hoće ići na more, njegov prvi film.

Film Godina proizvodnje Broj gledatelja
Blagajnica hoće ići na more 2000. 48,849
Fine mrtve djevojke 2002. 14,346
100 minuta slave 2004. 3,268
Volim te 2005. podaci nisu dostupni
Kino Lika 2008. 18,211
Majka asfalta 2010. 1,619
Ćaća 2011. 1,366
Majstori 2013. 23,378
Zvizdan 2015. 42,815
Transmania 2016. podaci nisu dostupni
Egzorcizam 2017. 1,611
Zora 2020. 1,163

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Dalibor Matanić. factum.com.hr. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
  2. "Tulum" Dalibora Matanića nagrađen u Španjolskoj i Italiji. moj-film.hr. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
  3. Mezanin. Art-kino Croatia. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
  4. Dnevnik.hr – Mataniću prestižna nagrada u Cannesu, pristupljeno 24. svibnja 2015.
  5. Srđan Sandić. 9. kolovoza 2023. Dalibor i Helena Matanić o životu s troje djece: "Lola, Max i Neo su nabrijani na 1200 volta". Gloria. Pristupljeno 20. travnja 2024.
  6. Oglasio se Dalibor Matanić: 'Osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice'. Večernji list. 5. travnja 2024. Pristupljeno 11. travnja 2024.
  7. – Publikacija Nacionalni program HAVC-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. rujna 2017.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]