Prijeđi na sadržaj

Dallol (hidrotermalni sustav)

Izvor: Wikipedija
Dallol
Planina • vulkan
Položaj
Koordinate14°14′30″N 40°18′00″E / 14.24167°N 40.30000°E / 14.24167; 40.30000
Država
Fizikalne osobine
Najviši vrh-48 m
Geologija
Zadnja erupcija1926.
Dallol na zemljovidu Etiopije
Dallol
Dallol
Dallol na zemljovidu Etiopije
Zemljovid
Šareni hidrotermalni bazeni i terase Dallola. Boje nalazišta mijenjaju se od bijele i svijetlozelene do žute, narančaste i crvene, zbog promjenjive oksidacije anorganskog željeza.

Dallol je jedinstveni, kopneni hidrotermalni sustav oko vulkana od pepeljastog konusa u Danakilskoj depresiji, sjeveroistočno od gorja Erta Ale u Etiopiji. Poznat je po svojim nezemaljskim bojama i mineralnim uzorcima, te vrlo kiselim tekućinama, koje se obično smatraju jednim od najkiselijih na Zemlji, a koje se ističu iz njegovih hidrotermalnih izvora.[1]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Izraz Dallol skovali su Afari, znači otapanje ili raspadanje, a opisuje krajolik zelenih kiselih jezera i gejzira (pH vrijednosti manje od 1) te pustinjskih ravnica željeznog oksida, sumpora i soli.

Opis

[uredi | uredi kôd]

Uzvisina Dallol ima površinu od otprilike 3 x 15 km i diže se oko 60 metara iznad okolnih slanih ravnica. Kružna udubina blizu središta vjerojatno je urušeni krater. Jugozapadne padine imaju vodom erodirane slane kanjone, stupove i blokove. Postoje brojni slani izvori i polja malih fumarola.[2]

Slani gejzir i stožac soli

Brojni topli izvori ovdje ispuštaju slanu vodu i kiselu tekućinu.[3] Brojni mali privremeni gejziri proizvode stošce soli. Naslage Dallola uključuju značajna tijela potaše koja se nalaze izravno na površini.[4] Žuta, oker i smeđa boja rezultat su prisutnosti željeza i drugih nečistoća. Stariji, neaktivni izvori obično su tamnosmeđi zbog oksidacijskih procesa.[2]

Stvaranje

[uredi | uredi kôd]

Nastao je prodiranjem bazaltne magme u miocenske naslage soli i naknadnom hidrotermalnom aktivnošću.[5] Godine 1926., ovdje su se dogodile freatične erupcije i stvorile vulkan Dallol; brojni drugi eruptivni krateri razasuti su po obližnjim slanim ravnicama. Ovi krateri su najniži poznati subaeralni vulkanski otvori na svijetu, na 45 metara ili više ispod razine mora. U listopadu 2004. plitka magmatska komora ispod Dallola se ispraznila i izazvala prodor magme prema jugu ispod pukotine.[6] Najnoviji znakovi aktivnosti pojavili su se u siječnju 2011., moguće da se radi o otplinjavanju duboko ispod površine.[7]

Fizička svojstva

[uredi | uredi kôd]
Hidrotermalni dimnjaci, slani stupovi i terase Dallola u Etiopiji.

Dallol leži u evaporitnoj ravnini Danakilske depresije u Afarskom trokutu, u produžetku bazaltnog vulkanskog lanca Erta Ale.[8] Prodor bazaltne magme u morski sedimentni slijed Danakila rezultirao je stvaranjem strukture slane kupole, gdje se nalazi hidrotermalni sustav.[9][10] Starost hidrotermalnog sustava nije poznata, a najnovija freatična erupcija koja je rezultirala stvaranjem kratera promjera 30 m unutar kupole dogodila se 1926. godine.[11] Šire područje Dallola poznato je kao jedno od najsuših i najtoplijih mjesta na planetu.[12] Također je jedna od najnižih kopnenih točaka, smještena 125 m ispod srednje razine mora. Drugi poznati hidrotermalni objekti u blizini Dallola su jezero Gaet'Ale[13] i Crna jezera.[1]

Hidrotermalni izvori Dallola ispuštaju anoksične, hiperkiseline (pH < 0), hipersaline (gotovo 10 puta slanije od morske vode), visokotemperaturne (toplije od 108°C) slanice koje sadrže više od 26 g/L željeza.[1] Glavni plinovi koji se ispuštaju iz izvora i fumarola suugljikov(IV) oksid, sumporovodik, dušik, sumporov(IV) oksid; te tragovi vodik, argon i kisik.[14] Iako postoji nekoliko drugih hiperkiselih (pH < 2) vulkanskih sustava, uglavnom pronađenih u kraterskim jezerima i hidrotermalnim nalazištima, pH vrijednosti Dallola padaju daleko ispod nule.[1] Koegzistencija takvih ekstremnih fizikalno-kemijskih karakteristika (pH, slanost, visoka temperatura, nedostatak kisika itd.) čini Dallol jednim od rijetkih „poli-ekstremnih“ mjesta na Zemlji.[1] Zato je Dallol ključni sustav za astrobiološke studije koje istražuju granice života.[15] Dijelovi regije su gotovo sterilni, osim raznolikog niza "ultramalih" arheja.[16]

Dallol je vrlo dinamičan; aktivni izvori postaju neaktivni, a novi izvori pojavljuju se na novim mjestima u rasponu od nekoliko dana, a to se odražava i u bojama nalazišta koje se mijenjaju s vremenom, od bijele do zelene, lime, žute, zlatne, narančaste, crvene, ljubičaste i oker.[17] Za razliku od drugih hidrotermalnih sustava poznatih po svojim šarenim bazenima (npr. Veliki prizmatični izvor), gdje boje nastaju biološkom aktivnošću,[18] paleta boja Dallola nastaje anorganskom oksidacijom obilnih željeznih faza.[19] Još jedna fascinantna značajka Dallola je širok raspon neobičnih mineralnih uzoraka poput stupova soli, minijaturnih gejzira, lopoča, kristala nalik cvijetu, jajastih kora i bisernih kugli. Glavne mineralne faze koje se susreću u Dallolu su halit, jarozit, hematit, akaganeit i drugi Fe-oksid-hidroksidi, gips, anhidrit, silvit i karnalit.[20]

Odsutnost života

[uredi | uredi kôd]

U listopadu 2019., francusko-španjolski tim znanstvenika objavio je članak u časopisu Nature Ecology & Evolution[21] u kojem zaključuje da, iako slane ravnice vrve halofilnim mikroorganizmima, u Dallolovim multiekstremnim jezerima nema života zbog kombinacije hiperkiselinskih i hipersalinih okruženja te obilja magnezija (koji katalizira denaturaciju biomolekula).[22] Međutim, drugi tim je prvi put izvijestio o dokazima o postojanju života s ovim termalnim izvorima koristeći kombinaciju morfoloških i molekularnih analiza. Pokazalo se da su ultramale strukture ugrađene unutar mineralnih naslaga, koje su identificirane kao članovi reda Nanohalarchaeota.[23]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Područje Dallol leži do 120 metara ispod razine mora, a u prošlosti je više puta bio poplavljen kada su vode iz Crvenog mora tekle u depresiju. Posljednje odvajanje od Crvenog mora bilo je prije otprilike 30 000 godina.

Vulkan su otkrili Talijani, koji su tamo pokušali vaditi sumpor. To sigurno datira iz prve kolonizacije i ekspedicija u regiji, u 17. ili 18. stoljeću. Međutim, nemogući uvjeti boravka u depresiji, nepodnošljiva vrućina koja tamo vlada i opasnosti nalazišta (kiseli bazeni, otrovne pare) nisu pogodovale istraživanju zona blizu kratera. Naprotiv, Erta Ale je bio mnogo pristupačniji, posebno zato što je dio pukotine u kojem se nalazi (nazvan lanac Erta Ale) znatno viši. Posljednja erupcija ovog freato-magmatskog vulkana datira iz 2011. [24]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 4 5 Kotopoulou, Electra; i dr. 6. prosinca 2018. A poly-extreme hydrothermal system controlled by iron: the case of Dallol at the Afar Triangle. ACS Earth and Space Chemistry. 3 (1): 90–99. doi:10.1021/acsearthspacechem.8b00141. PMC 6380227. PMID 30801049
  2. 1 2 Roscoe, Richard. Dallol Volcano. PhotoVolcanica.com. Pristupljeno 21. prosinca 2020.
  3. ↑ Kotopoulou, Electra; Huertas, Antonio Delgado; García-Ruiz, Juan Manuel; Dominguez-Vera, Jose M.; Lopez-Garcia, Jose Maria; Guerra-Tschuschke, Isabel; Rull, Fernando. 6. prosinca 2018. A poly-extreme hydrothermal system controlled by iron: the case of Dallol at the Afar Triangle. ACS Earth and Space Chemistry (engleski). 3 (1): 90–99. doi:10.1021/acsearthspacechem.8b00141. PMC 6380227. PMID 30801049
  4. ↑ Dallol in March, 2015. Independent Travellers. independent-travellers.com. Pristupljeno 3. srpnja 2017.
  5. ↑ Dallol salt springs and geysers. Wondermondo. 7. lipnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2013. Pristupljeno 22. svibnja 2021.
  6. ↑ Nobile, A; Pagli, C; Keir, D; Wright, TJ; Ayele, A; Ruch, J; Acocella, A. Listopad 2012. Dike-fault interaction during the 2004 Dallol intrusion at the northern edge of the Erta Ale Ridge (Afar, Ethiopia) (PDF). Geophysical Research Letters. 39 (19): n/a. Bibcode:2012GeoRL..3919305N. doi:10.1029/2012GL053152. hdl:2158/1110072. S2CID 54908652
  7. ↑ Dallol. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution
  8. ↑ Varet, J.; Barberi, F. 1. prosinca 1970. The Erta Ale volcanic range (Danakil depression, northern afar, ethiopia). Bulletin Volcanologique (engleski). 34 (4): 848–917. Bibcode:1970BVol...34..848B. doi:10.1007/BF02596805. ISSN 1432-0819. S2CID 129118387
  9. ↑ Nobile, Adriano; i dr. 16. listopada 2012. Dike-fault interaction during the 2004 Dallol intrusion at the northern edge of the Erta Ale Ridge (Afar, Ethiopia) (PDF). Geophysical Research Letters (engleski). 39 (19): n/a. Bibcode:2012GeoRL..3919305N. doi:10.1029/2012GL053152. hdl:2158/1110072. ISSN 1944-8007. S2CID 54908652
  10. ↑ Carniel, Roberto; i dr. 1. prosinca 2010. A geophysical multi-parametric analysis of hydrothermal activity at Dallol, Ethiopia. Journal of African Earth Sciences (engleski). 58 (5): 812–819. Bibcode:2010JAfES..58..812C. doi:10.1016/j.jafrearsci.2010.02.005. ISSN 1464-343X
  11. ↑ Lee., Siebert. 2010. Volcanoes of the world. Simkin, Tom., Kimberly, Paul. 3rd. izdanje. Smithsonian Institution. Washington, D.C.. ISBN 9780520947931. OCLC 787847241
  12. ↑ Fazzini, Massimiliano; Bisci, Carlo; Billi, Paolo. 2015. The Climate of Ethiopia. World Geomorphological Landscapes. Springer Netherlands. str. 65–87. doi:10.1007/978-94-017-8026-1_3. ISBN 9789401780254
  13. ↑ Chebude, Yonas; Pérez, Eduardo. 1. travnja 2017. Chemical Analysis of Gaet'ale, a Hypersaline Pond in Danakil Depression (Ethiopia): New Record for the Most Saline Water Body on Earth. Aquatic Geochemistry (engleski). 23 (2): 109–117. doi:10.1007/s10498-017-9312-z. ISSN 1573-1421
  14. ↑ Darrah, Thomas; i dr. 15. veljače 2013. Gas chemistry of the Dallol region of the Danakil Depression in the Afar region of the northernmost East African Rift. Chemical Geology (engleski). 339: 16–29. Bibcode:2013ChGeo.339...16D. doi:10.1016/j.chemgeo.2012.10.036. ISSN 0009-2541
  15. ↑ Belilla, Jodie; i dr. Exploring microbial life in the multiextreme environment of Dallol, Ethiopia (PDF). goldschmidtabstracts.info. Pristupljeno 10. prosinca 2018.
  16. ↑ Belilla, Jodie. 2019. Hyperdiverse archaea near life limits at the polyextreme geothermal Dallol area. Nature Ecology & Evolution. 3 (November 2019): 1552–1561. doi:10.1038/s41559-019-1005-0. PMC 6837875. PMID 31666740
  17. ↑ Announcing the winners of the Photo Contest ‘Wonders of Geochemistry’. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2018. Pristupljeno 10. prosinca 2018.
  18. ↑ Nugent, Paul W.; Shaw, Joseph A.; Vollmer, Michael. 1. veljače 2015. Colors of thermal pools at Yellowstone National Park. Applied Optics (engleski). 54 (4): B128–B139. Bibcode:2015ApOpt..54B.128N. CiteSeerX 10.1.1.727.1559. doi:10.1364/AO.54.00B128. ISSN 2155-3165. PMID 25967819
  19. ↑ Kotopoulou, Electra; i dr. 6. prosinca 2018. A poly-extreme hydrothermal system controlled by iron: the case of Dallol at the Afar Triangle. ACS Earth and Space Chemistry. 3 (1): 90–99. doi:10.1021/acsearthspacechem.8b00141. PMC 6380227. PMID 30801049
  20. ↑ Kotopoulou, Electra; i dr. Geochemistry and mineralogy of the hyper-acidic hydrothermal system of Dallol, Ethiopia (PDF). goldschmidtabstracts.info. Pristupljeno 10. prosinca 2018.
  21. ↑ Belilla, Jodie; Moreira, David; Jardillier, Ludwig; Reboul, Guillaume; Benzerara, Karim; López-García, José M.; Bertolino, Paola; López-Archilla, Ana I.; López-García, Purificación. 2019. Hyperdiverse archaea near life limits at the polyextreme geothermal Dallol area. Nature Ecology & Evolution (engleski). 3 (11): 1552–1561. doi:10.1038/s41559-019-1005-0. ISSN 2397-334X. PMC 6837875. PMID 31666740
  22. ↑ Dallol Geothermal Field — A Place on Earth Where There is No Life. www.indrastra.com. ISSN 2381-3652. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2019. Pristupljeno 11. prosinca 2019.
  23. ↑ Gómez, Felipe; Cavalazzi, Barbara; Rodríguez, Nuria; Amils, Ricardo; Ori, Gian Gabriele; Olsson-Francis, Karen; Escudero, Cristina; Martínez, Jose M.; Miruts, Hagos. 27. svibnja 2019. Ultra-small microorganisms in the polyextreme conditions of the Dallol volcano, Northern Afar, Ethiopia. Scientific Reports (engleski). 9 (1): 7907. Bibcode:2019NatSR...9.7907G. doi:10.1038/s41598-019-44440-8. ISSN 2045-2322. PMC 6536532. PMID 31133675
  24. ↑ Global Volcanism Program | Dallol

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Dallol (hidrotermalni sustav)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dallol_(hidrotermalni_sustav)&oldid=7466446"