Damjan Juda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Damjan Juda bio je dubrovački knez (?, 12. st. – ?, 1205.). Po završetku svoga jednogodišnjeg službovanja odbio je predati ovlasti svom nasljedniku na mjestu kneza. Prema predaji ubio se udarcem glavom o jarbol u mletačkom zarobljeništvu.[1]

Nedugo nakon Četvrtog križarskog rata Juda je uvidjevši nestabilnost tadašnjeg položaja dubrovačke komune uz pomoć puka i vojske zadržao kneževski položaj. Na pobunu dijela vlastele odgovorio je njihovim protjerivanjem. Nakon toga nezadovoljna je dubrovačka vlastela uz pomoć Judinog zeta Petra Beneše skovala urotu i potajno zatražila pomoć Mlečana u svrgavanju samovoljnog kneza. Nedugo nakon toga mletačke su lađe s visokim izaslanstvom stigle u, navodno prijateljsku, posjetu. Juda je, prema protokolu posjetu Mlečanima uzvratio na njihovom brodu gdje su ga vezali za jarbol od kojega je, uvidjevši bezizlaznost svoga položaja, jakim udarcem glavom počinio samoubojstvo.[2] Mlečani su vlast nad dubrovačkom komunom izgubili tek 1358. godine.

Najranije pisano svejdočanstvo o ovom događaju ostavio je Ivan Ravenjanin. Nakon njega o Judi piše i Džono Restić i mnogi drugi dopunjujući svoja kazivanja i pučkim legendama.

U književnosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. LZMK, Damjan Juda, pristupljeno 2. rujna 2015.
  2. Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, ISSN 0418-7925. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Chronica ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451.−1484.). Digessit S. Nodilo. Zagrabiae 1893., MSHSM vol. 25., Scriptores vol. II., Ed. JAZU