Darko Lukić (pijanist)

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o hrvatskom pijanistu. Za druge osobe istoga imena i prezimena pogledajte Darko Lukić.
Darko Lukić
Rođen/a16. siječnja 1922.
Umro/umrla23. rujna 1974.
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjepijanist, glazbeni pedagog i publicist
Instrumentglasovir
Djelatno razdoblje1940-ih do 1974.
Producentska kućaJugoton

Darko Lukić (Osijek, 16. siječnja 1922. – Zagreb, 23. rujna 1974.), bio je hrvatski pijanist, glazbeni pedagog[1] i publicist.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Darko Lukić rodio se u Osijeku 1922. godine. Rodio se u obitelji generala Mihajla Lukića.[3] Majka mu je bila židovskog podrijetla.[4] U Osijeku je pohađao privatnu školu a poslije Drugoga svjetskog rata nastavlja školovanje u Zagrebu.[5]

Glazbenik i profesor[uredi | uredi kôd]

Tipke su njegov poseban svijet, tajanstven ključić do skrovitih zakutaka njegove senzibilne duševnosti. One su bile medij kojim je umio najneposrednije iskazivati i one najtananije porive svoje emotivnosti pretočene u čudesan svijet zvukovlja, tako prirodno, tako prisno, bez sustezanja kao da su jedno, on i njegov klavir.

Umjetnik se rađa, majstor tek postaje. U tome leži sva težina umjetničkog puta, sve borbe, samozataje i sva nastojanja. Taj put prolazio je i Darko Lukić.

Bio je pripadnik sretne i blistave generacije mladih talenata koja se odmah prvih godina po dovršenju Drugoga svjetskog rata našla u klasi majstora-pedagogoa Svetislava Stančića, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Ipak predstavljen javnosti i zapažen Lukić je već znatno ranije. On počinje već u sedmoj godini sa sistematskim učenjem klavira u privatnoj školi Hankinovih, u rodnom Osijeku, gdje se s deset godina predstavlja javnosti izvođenjem Mozartovoga Klavirskog koncerta u d-molu. S četrnaest godina nastavlja učiti u Zagrebu kod poznatog pedagoga i pijanista Evgenija Vaulina, koje razdoblje završava sjajnim nastupom s orkestrom izvodeći briljantan Konzertstück C. M. von Webera. Tim nastupom rođen je pijanist Lukić. U klasi Svetislava Stančića doskora izbija u prve redove istaknutih i dobiva I. nagradu na saveznom natjecanju mladih umjetnika u Beogradu (1948.). Nakon diplome (1949.), često javno nastupa u zemlji i inozemstvu, a doskora odlazi na usavršavanje u Pariz, gdje studira kod poznatih pedagoga M. Long i J. Lefevre-a. Otada njegovi nastupi postaju još brojniji, a nastupao je, osim u zemlji, u Austriji, Čehoslovačkoj, Francuskoj, Italiji, NR Kini, Mađarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, SSSR-u, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.

Osim opsežnog repertoara klasičnih i modernih majstora Lukić se naročito i hvalevrijedno zalagao za izvođenje djela domaćih skladatelja i mnoga je snimio.

Od 1951. godine[6] počinje Lukićev pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio vrstan, tražen i cijenjen pedagog.

Umro je u Zagrebu 23. rujna 1974. godine[5] i pokopan je na Mirogoju.[7]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Spomen[uredi | uredi kôd]

  • "Vjesnikova" godišnja nagrada na Tribini mladih još neafirmiranih umjetnika nosi ime Darka Lukića.
  • U Osijeku se organizira Memorijal Darko Lukić međunarodni susret mladih pijanista.[9][10]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Kraus, Ognjen. 1998. Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 953-96836-2-9

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Lukić, Darko, pristupljeno 2. svibnja 2015.
  2. ↑ LZMK / Hrvatsko obiteljski leksikon: Lukić, Darko, pristupljeno 2. svibnja 2015.
  3. ↑ Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.
  4. ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 243
  5. ↑ a b Osijek: Osječki spomendan 23. rujna  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 25. studenoga 2012.
  6. ↑ Muzička akademija Zagreb: V. odsjek za klavir, orgulje i čembalo, preuzeto 25. studenoga 2012.
  7. ↑ Gradska groblja - L, preuzeto 25. studenoga 2012.
  8. ↑ HDGU – Dobitnici nagrade Milka Trnina  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2010. (Wayback Machine), pristupljeno 2. svibnja 2015.
  9. ↑ Osijek.hr – Memorijal "Darko Lukić"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 2. svibnja 2015.
  10. ↑ Osječko-baranjska županija: Kulturne manifestacije, preuzeto 25. studenoga 2012.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Nagrada Milka Trnina
1958. – 1960.
1961. – 1970.
1971. – 1980.
1981. – 1990.
1991. – 2000.
2001. – 2010.
2011. – 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Darko_Lukić_(pijanist)&oldid=6549859"