Prijeđi na sadržaj

Deklaracija o masonskim udrugama

Izvor: Wikipedija
Deklaracija o masonskim udrugama
Naziv izvornika Declaratio de associationibus massonicis
Stvoren 26. studenoga 1983.
Mjesto Vatikan
Autor Kongregacija za nauk vjere
Potpisnici kardinal Joseph Ratzinger

Deklaracija o masonskim udrugama je dokument koji je 1983. godine izdala Kongregacija za nauk vjere, potvrđujući zabranu katolicima da pristupe slobodnozidarskim organizacijama. Latinski naziv dokumenta je Declaratio de associationibus massonicis. U njemu se izričito navodi da su katolici koji se pridruže slobodnim zidarima u stanju teškog grijeha te ne smiju primati svetu pričest. Deklaraciju je potpisao tadašnji pročelnik Kongregacije, kardinal Joseph Ratzinger, koji je kasnije, 2005. godine, postao papa Benedikt XVI.

Povijest kanonskog prava u odnosu na slobodno zidarstvo

[uredi | uredi kôd]
Papa Ivan Pavao II. je osobno odobrio Deklaraciju.[1]

Katoličko kanonsko pravo zabranjuje pripadnost masonskim ložama još od 1738. godine, kada je papa Klement XII. izdao bulu In eminenti Apostolatus Specula, osuđujući slobodno zidarstvo. Kasnije pape nastavili su potvrđivati ovu zabranu kroz 18. i 19. stoljeće.

Kada je kanonsko pravo kodificirano u Zakoniku kanonskog prava iz 1917. godine, postojeće zabrane su prenesene u novi pravni okvir, posebno u Kanon 2335, koji propisuje automatsku ekskomunikaciju za katolike koji se pridruže slobodnim zidarima ili sličnim organizacijama.[2]

Kanon 2335 (1917.): Pripadnost slobodnozidarskim ili sličnim društvima
"Oni koji se pridruže masonskoj sekti ili drugim sličnim društvima koja djeluju protiv Crkve ili legitimne građanske vlasti, automatski upadaju u ekskomunikaciju rezerviranu za Svetu Stolicu."

Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine zamijenio je prethodni iz 1917. godine, pri čemu je izričito spominjanje slobodnog zidarstva izostavljeno. Međutim, novi kanon zabranjuje pripadnost organizacijama koje djeluju protiv Crkve.[3][4]

Kanon 1374 (1983.): Članstvo u udrugama koje djeluju protiv Crkve
"Osoba koja pristupi udruženju koje djeluje protiv Crkve treba biti kažnjena pravednom kaznom; tko ga promiče ili preuzima službenu ulogu u takvoj udruzi, treba biti kažnjen interdiktom."

Budući da novi zakonik nije izričito spominjao slobodno zidarstvo, otvorena su pitanja o tome smiju li katolici biti slobodni zidari. Kako bi razjasnila situaciju, Kongregacija za nauk vjere izdala je 26. studenoga 1983. godine "Deklaraciju o masonskim udrugama", u kojoj stoji:[5][1]

Negativan sud Crkve o masonskim udrugama ostaje nepromijenjen jer su njihovi principi uvijek smatrani nespojivima s crkvenim naukom. Stoga je članstvo u njima i dalje zabranjeno. Vjernici koji se pridruže masonskim udrugama nalaze se u stanju teškog grijeha i ne smiju pristupati svetoj pričesti. [...]
Vrhovni svećenik Ivan Pavao II. odobrio je i naložio objavu ove Deklaracije, odlučene na redovnom sastanku ove Svete Kongregacije.

Pravni status i interpretacija

[uredi | uredi kôd]

Pravna važnost ove deklaracije u okviru kanonskog prava ostaje predmet rasprave. Iako kanonsko pravo predviđa postupak službenog tumačenja svojih odredbi, neki pravni stručnjaci tvrde da se Deklaracija ne može smatrati autoritativnim tumačenjem Kanona 2335, jer ga izričito ne spominje.

U ožujku 1985. godine vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano objavio je članak u kojem se komentira Deklaracija o masonskim udrugama. Ističe se da je Kongregacija za nauk vjere potvrdila nespojivost između kršćanske vjere i slobodnog zidarstva, naglašavajući da su filozofske ideje i moralne koncepcije slobodnog zidarstva u suprotnosti s katoličkim naukom. Posebno ističe racionalistički naturalizam kao temelj njihovih planova i aktivnosti protiv Crkve. Unatoč tvrdnjama nekih masonskih loža o nepostojanju neprijateljstva prema Crkvi, Kongregacija je potvrdila da su principi slobodnog zidarstva i kršćanske vjere bitno nespojivi. Također upozorava na relativistički simbolički koncept unutar slobodnog zidarstva, koji može dovesti do relativizacije moralnih vrijednosti i obveza.[6]

Dana 19. travnja 1985. godine, bostonski kardinal Bernard Law uputio je pismo američkim biskupima, potvrđujući stavove kardinala Ratzingera i ponovno naglašavajući zabranu katolicima da postanu članovi bilo kojeg oblika slobodnog zidarstva.[7]

Papa Franjo je 2023. godine ponovno potvrdio ovu zabranu, istaknuvši "nepomirljivost između katoličke doktrine i slobodnog zidarstva".[8][9]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Dikasterij za nauk vjere: Katolicima zabranjeno pristupanje masoneriji. vaticannews.va. 15. studenoga 2023. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  2. ↑ Canon Law regarding Freemasonry, 1917-1983. freemasonry.bcy.ca (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
  3. ↑ Brkan, Jure. 2002. Kanon 1374. i stav Katoličke Crkve prema masonima. Crvka u svijetu. 37: 421–447
  4. ↑ Treba li kazniti katolika u masonskoj loži? Izbori, masoni i Katolička Crkva. glas-koncila.hr. 21. lipnja 2019. Pristupljeno 4. veljače 2025.
  5. ↑ Declaration on Masonic Associations. vatican.va (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
  6. ↑ Irreconcilability between Christian Faith and Freemasonry - Reflections a Year After Declaration of Congregation for the Doctrine of the Faith. L'Osservatore Romano (engleski, francuski, njemački, talijanski, portugalski, slovački, i španjolski). 11. ožujka 1985.
  7. ↑ Law, Bernard. 19. travnja 1985. Letter of April 19, 1985 to U.S. Bishops Concerning Masonry. catholicculture.org (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
  8. ↑ Franciscus. Dicasterium Pro Doctrina Fidei (PDF). vatican.va (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
  9. ↑ Vatikan potvrdio da je katolicima zabranjeno članstvo u masonima. index.hr. 15. studenoga 2023. Pristupljeno 4. veljače 2025.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Deklaracija_o_masonskim_udrugama&oldid=7143250"