Prijeđi na sadržaj

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Izvor: Wikipedija
Konferencija za medije o Deklaraciji o zajedničkom jeziku u Mediacentru Sarajevo

Deklaracija o zajedničkom jeziku je dokument izdan 2017. godine od strane intelektualaca i nevladinih udruga s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji su surađivali u sklopu projekta "Jezik i nacionalizam" koji se održavao tijekom 2016. i 2017. godine u državama bivše Jugoslavije [1]. Deklaracija navodi da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički jezik policentričnog tipa kakvi su primjerice njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski i portugalski.[2] Prije bilokakve javne prezentacije, deklaraciju je potpisalo preko 200 poznatih pisaca, znanstvenika, novinara, aktivista i ostalih javnih osoba iz četiriju zemalja [3]. Nakon objave, deklaraciju je također potpisalo i preko 10.000 ljudi iz cijele regije.[4] Nakon objave u Hrvatskoj našla i na osudu od strane konzervativnih i politički desno orijentiranih pojedinaca iz jezikoslovne struke[5][6][7][8], političara desnice poput tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović[9] i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića,[10] te bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića,[11] i tadašnje ministrice Nine Obuljen Koržinek,[12] kao i tadašnjeg predsjednika HAZU Zvonka Kusića [13] te pojedinih urednika i medija.

Cilj deklaracije je suprostavljanje nacionalističkim grupacijama, te poticanje rasprave o jeziku bez okova nacionalizma i doprinijeti procesu pomirenja između naroda bivše Jugoslavije.[14][15]

Pozadina

Međunarodni projekt »Jezici i nacionalizmi«

Plakati za četiri konferencije koje su se održale u četiri zemlje 2016. godine

Deklaracija je potekla iz međunarodnog projekta Jezici i nacionalizmi unutar kojeg su se održavale konferencije u četiri zemlje kroz 2016. godinu koje su dale uvid u trenutno stanje i izazove.[2] Projekt je bio inspiriran hit-knjigom Jezici i nacionalizmi autorice i hrvatske lingvistice Snježane Kordić [16][17] te su ga organizirale četiri nevladine udruge iz svake zemlje koja je bila uključena: Udruga Kurs iz Splita, Udruženje Krokodil iz Beograda, Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice te PEN Centar BIH iz Sarajeva.[18] Interdisciplinarni niz stručnih konferencija održan je u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu uz sudjelovanje lingvista, novinara, antropologa i drugih. U njih su bile uključene i brojne publike. Naslovi rasprava na konferencijama su bili sljedeći:

Sastanci projekta "Jezici i nacionalizmi"
Mjesto Tema rasprave Nadnevak
Podgorica Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? 21. travnja 2016.[19]
Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? 22. travnja 2016.[19]
Split Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? 19. svibnja 2016.
Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? 20. svibnja 2016.
Beograd Ko kome krade jezik? 5. listopada 2016.
Ideologija ispravnog jezika 6. listopada 2016.
Sarajevo Političke manipulacije temom jezika 23. studenoga 2016.[20]
Lektori kao utjerivači nacionalnosti 24. studenoga 2016.[20]

Izrada

U izradi nacrta Deklaracije sudjelovalo je više od 30 stručnjaka, od čega su polovica bili jezikoslovci raznih nacionalnosti iz četiri države, te je proces pisanja trajao preko četiri mjeseca.[21] Inicijativa je nastala nakon posljednje konferencije Jezika i nacionalizama koja se održala u Sarajevu, gdje su mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine progovorili o iskustvima iz etničke segregacije koja se odvija u obrazovnom sustavu BiH pod nazivom "Dvije škole pod jednim krovom". [22] Potaknuti tim iskustvom, osmislili su ideju o stvaranju teksta koji bi potaknuo promjenu jezične politike u sve četiri zemlje.[23] Nazvali su tekst Deklaracija o zajedničkom jeziku i predali profesionalnim jezikoslovcima na pregled. Kao nastavak na projekt Jezici i nacionalizmi, grupacija stručnjaka raznih nacionalnosti iz svih četiri zemalja se oformila kako bi radila na konačnoj inačici Deklaracije 16. i 17. siječnja u Zagrebu. [23] Zbog toga se nekada koristi i naziv Zagrebačka deklaracija.[24] Nakon sastanka, tekst je poslan 20 savjetnika, čiji prijedlozi su zatim prihvaćeni i ugrađeni u konačnu verziju teksta.[25]

Sadržaj

Deklaracija tvrdi da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički standardni jezik policentričnog tipa.[26] Ističe činjenicu da se sva četiri naroda mogu međusobno sporazumijeti bez korištenja prevoditelja zahvaljujući međusobnoj razumljivosti jezika, što je jedan od ključnih faktora u raspravama oko jezika.[27][28] Također ističe da je trenutna jezična politika isticanja razlika dovela do raznih negativnih utjecaja u svakodnevnici,[15][29] te da se lingvističko izražavanje nasrće kao kriterij etničke pripadnosti i održavanje političke odanosti.[30][31] Deklaracija navodi da jezik i narod ne moraju biti u potpunosti povezani te da svaka država ili nacija može samostalno kodificirati vlastitu varijantu zajedničkog jezika, pri čemu sve četiri standardne varijante imaju jednaki status.[32][33] Deklaracija poziva na ukidanje svih oblika lingvističke segregacije i diskriminacije u obrazovnim i javnim institucijama.[34] Također se zalaže za slobodu individualnog izbora i poštivanje jezične raznolikosti.[35]

Wikizvor ima izvorni tekst Deklaracija o zajedničkom jeziku

Potpisnici

Skupljanje potpisa za deklaraciju o jeziku

Deklaracija je najavljivana prije nego što je objavljen njen tekst, najavljivalo ju se kao projekt 30-ak jezikoslovaca s područja bivše Jugoslavije, i inicijalno više od 200 potpisnika »lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije«.[36]

Kritike

Jezikoslovnu kritiku deklaracije napisao je Ranko Matasović:[37]

  • “Ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama.” / To proturječi pravu pripadnika raznih naroda u višenacionalnim državama da dobiju obrazovanje kakvo žele na vlastitom standardnom jeziku. Ne znači da svi pripadnici manjinskih naroda moraju htjeti iskoristiti to pravo u svim sredinama, ali pravo im se ne može osporiti (definirano je Ustavom).
  • “Zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika.” / U čemu se sastoji represija i zašto je razdvajanje štetno (i za koga)?
  • “Prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti.” / Ne postoji „rigidno“ definiranje ni u jednoj znanosti, pa ni u lingvistici; standardni je jezik određen normom, popisom i propisom riječi i gramatičkih pravila koja se smatraju standardnima. Komu se to ne sviđa, ima pravo ne govoriti standardnim jezikom i time pokazivati svoju jezičnu nekulturu i/ili politički stav.
  • “Izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih „prevođenja“ u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja.” / Po Ustavu Republike Hrvatske građani imaju pravo dobiti od države službene dokumente na hrvatskome standardnom jeziku. Ne očekujete valjda da će zbog Deklaracije Republika Hrvatska mijenjati ustav?

Vidi još

Izvori

  1. ↑ (PDF) Ideology Against Language: The Current Situation in South Slavic Countries. ResearchGate (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  2. ↑ a b Ovi politički performansi obilježili su modernu hrvatsku povijest. tportal.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  3. ↑ Peter Trudgill Time To Make Four Into One 2017 (engleski)
  4. ↑ Mader Skender, Mia. 1. siječnja 2022. Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache Zur Akzeptanz der einzelnen Innovationen (disertacija). University of Zurich
  5. ↑ Jure Vujić: Jezikova juha neo-jugoslavenskom Esperantu, Ista je deklaracija, koja se podudara s 50. obljetnicom Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, zapravo u Hrvatskoj naišla na jezikovu juhu i osudu od strane hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija, pa čak i Hrvatske akademije znanosti umjetnosti poznate po svojoj letargiji., objavljeno 7. travnja 2017., pristupljeno 8. travnja 2017.
  6. ↑ Kovačec o “Deklaraciji o zajedničkom jeziku“: To je skup iskompleksiranih ideja koji se ne temelji ni na kakvoj objektivnoj stvarnosti, objavljeno 28. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  7. ↑ 'Deklaracija je novi pokušaj buđenja ideje jugoslavenstva', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  8. ↑ Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  9. ↑ 'Deklaracija o zajedničkom jeziku je sasvim marginalna stvar o kojoj se ne treba raspravljati', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  10. ↑ 'Kako bih to podržavao? Tko to može podržati u Hrvatskoj?', objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  11. ↑ Deklaracija jugoslavenski koncept vraća gdje je i nastao, u filologiju i kulturu, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  12. ↑ Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  13. ↑ HAZU komentirao Deklaraciju o zajedničkom jeziku: "Apsurdno, uzaludno, besmisleno...". www.index.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  14. ↑ Milekic, Sven. 30. ožujka 2017. Post-Yugoslav ‘Common Language’ Declaration Challenges Nationalism. Balkan Insight (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  15. ↑ a b Is Serbo-Croatian a language?. The Economist. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  16. ↑ Bugarski, Ranko. 2019. “The Declaration on the Common Language”: A View from the Inside. Aegean Working Papers in Ethnographic Linguistics (engleski). 2 (2): 23–29. doi:10.12681/awpel.22595. ISSN 2585-2108
  17. ↑ Snježana Kordić u vezi jezika | N1 BA. web.archive.org. 1. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2025.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  18. ↑ Regionalne ekspertske konferencije: Jezici i nacionalizmi - Vijesti.me. web.archive.org. 1. prosinca 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  19. ↑ a b Jezici i nacionalizmi – prva konferencija u Podgorici, objavljeno 15. travnja 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  20. ↑ a b „Jezici i nacionalizmi“ – Sarajevska konferencija, objavljeno 17. studenoga 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  21. ↑ Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. www.vecernji.hr. Pristupljeno 7. veljače 2025.
  22. ↑ Federalna.ba - Pošteno, 03.04.2017. web.archive.org. 11. travnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2017. Pristupljeno 7. veljače 2025.
  23. ↑ a b Snježana Kordić: Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika. Portal Novosti. Pristupljeno 7. veljače 2025.
  24. ↑ 'Lokalni političari iz zajedničkog stvorili četiri nova jezika'. www.vecernji.hr. Pristupljeno 7. veljače 2025.
  25. ↑ Ana Kvesic. 19. svibnja 2017. Okrugli stol: Jezik i nacionalizam / 2. Pristupljeno 7. veljače 2025.
  26. ↑ B92. 30. ožujka 2017. Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  27. ↑ Bahrer, Manuel. Listopad 2018. Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom. Kosmo. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  28. ↑ U tranziciji pisci su gubitnici - Kultura - Dnevni list Danas (srpski). 30. ožujka 2018. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  29. ↑ Izjašnjavanje roditelja o jeziku u sarajevskim školama | N1 BA. web.archive.org. 20. studenoga 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2018. Pristupljeno 14. siječnja 2025.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  30. ↑ Nosowitz, Dan. 11. veljače 2019. What Language Do People Speak in the Balkans, Anyway?. Atlas Obscura (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  31. ↑ Chomsky: Hrvati, Srbi i Bošnjaci govore isti jezik. express.24sata.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  32. ↑ Al Jazeera Balkans. 30. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena u Sarajevu. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  33. ↑ Kontekst: Jezik, Deklaracija i politika. Al Jazeera Balkans (bošnjački). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  34. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici. tportal.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  35. ↑ N1. 29. ožujka 2017. N1 Pressing: Snježana Kordić (29.3.2017). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  36. ↑ Ideološko-politički projekt: 30 ‘lingvista’ s područja bivše Jugoslavije pokrenulo Deklaraciju o zajedničkom jeziku, objavljeno 28. ožujka 2017., pristupljeno 1. travnja 2017.
  37. ↑ Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, citirana je kritika prve četiri točke deklaracije, objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Deklaracija_o_zajedničkom_jeziku&oldid=7151104"