Demokratska stranka (SAD)
Demokratska stranka
Democratic Party
| |
---|---|
Vođa | Jaime Harrison |
Predsjednik | Joe Biden |
Voditelj manjine u Zastupničkom domu | Hakeem Jeffries[1] |
Voditelj većine u Senatu | Charles Schumer |
Glasnogovornik | Hakeem Jeffries |
Osnovana | 1792. (povijesno) 1828. (moderno) |
Sjedište | Washington D.C. |
Država djelovanja | Sjedinjene Američke Države |
Studentsko krilo | Fakultet demokrata Amerike |
Ideologija |
|
Politički položaj | centar – lijevi centar |
Senat Sjedinjenih Američkih Država | 48 / 100 |
Zastupnički dom Sjedinjenih Država | 221 / 435 |
Službene boje | plava |
Stranačka zastava | |
Demokratska stranka (Democratic Party) jedna je od dvije vodeće stranke Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Republikanskom strankom. Demokratska stranka vuče podrijetlo iz Demokratsko-republikanske stranke koju su 1792. osnovali Thomas Jefferson i James Madison, no današnju stranku je službeno su 1828. godine osnovale pristaše Andrewa Jacksona, što ju čini najstarijom političkom strankom s kontinuiranim djelovanjem na svijetu.
Kad je nastala u 19. stoljeću, to je bila konzervativna stranka koja je propagirala ekonomski liberalizam te se bavila poljoprivrednim interesima robovlasničkog Juga. Ostala je dominantna sve do američkog građanskog rata, kad su se mnogi Demokrati našli na strani poražene Konfederacije Američkih Država. Tada je prevlast na razini federacije preuzela, u to vrijeme liberalna, Republikanska stranka, dok su se Demokrati bazirali na etničkim manjinama i siromašnim farmerima.
Na predsjedničkim izborima 1912., Theodore Roosevelt se natjecao kao kandidat liberalne Progresivne stranke (kasnije je postao član Republikanske), što je naposljetku dovelo do zamjene političkih platformi između Demokrata i Republikanaca. 1913., Woodrow Wilson je izabran kao prvi fiskalno progresivni predsjednik iz redova Demokrata. Od Franklina Roosevelta, Demokratska stranka je započela promovirati socijalni liberalizam i socijalnu pravdu.
Danas su Demokrati u Kongresu u većini progresivci i centristi te u manjoj, zanemarivoj mjeri konzervativci. Stranačka filozofija suvremenog liberalizma zagovara društvenu i ekonomsku jednakost u kombinaciji sa socijalnom državom. Stranka se zalaže za intervenciju države u gospodarstvo te povećanje regulacije tržišta. Programi, kao što su podrška sindikatima, pristupačne školarine, univerzalna zdravstvena zaštita i jednake mogućnosti za sve, zaštita potrošača i zaštita okoliša, čine jezgru gospodarske politike stranke. Demokratska stranka se udružila s manjim liberalnim regionalnim strankama diljem SAD-a, kao što su Farmersko-laburistička stranka u Minnesoti i Nestranačka liga u Sjevernoj Dakoti.
Dugo u 20. stoljeće, stranka je unutar sebe imala i konzervativna pro-poslovna i južnjačka konzervativno-populistička anti-poslovna krila. Koalicija Nove pogodbe (1932-1964) dobila je snažnu potporu birača europskog podrijetla od kojih su mnogi bili katolici iz urbanih sredina. Nakon Franklina Roosevelta, stranačko pro-poslovno krilo se održalo jedino među članstvom u državama Juga. Nakon rasnih previranja 1960-ih i daljnjeg skretanja stranke ka socijalnom liberalizmu, većina južnjačkih bijelaca i mnogi katolici sa Sjevera su se okrenuli Republikanskoj stranci na predsjedničkim izborima. Nakon 1970-ih, nekoć značajan element radničkih sindikata postao je manji te je pružao manju podršku stranci. Tijekom 1990-ih, bijeli evangelici i južnjaci postali su skloni konzervativnoj Republikanskoj stranci na državnoj i lokalnoj razini nauštrb sve liberalnije Demokratske stranke. Rasne i etničke manjine, kao što su američki Židovi, Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci i Afroamerikanci, imaju tendenciju podržavati Demokratsku stranku mnogo više nego Republikansku, dajući Demokratskoj stranci značajnu prednost po pitanju broja članova (80:68).
Ulaskom u 21. stoljeće, Demokratska stranka nastavlja gubiti svoje konzervativno krilo, što je kulminiralo izborima 2010. godine, kada je Koalicija plavog psa (Blue Dog Coalition) izgubila većinu svojih zastupnika. Dolaskom Donalda Trumpa na vlast 2017. godine, Demokratska stranka uspješno pridobiva veći broj visoko obrazovanih osoba na svoju stranu, a stagnira među radničkom klasom i nisko obrazovanim stanovništvom.
Petnaest Demokrata obavljalo je dužnost predsjednika SAD-a: prvi je bio sedmi predsjednik Andrew Jackson (1829. – 1837.) dok je Grover Cleveland služio dva mandata (1885. – 1889. i 1893. – 1897.) te se stoga broji kao 22. i 24. predsjednik. Najnoviji je bio 44. predsjednik Barack Obama (2009 - 2017). Franklin Delano Roosevelt jedini je američki predsjednik koji je na dužnost biran četiri puta (1933. – 1945.).
- Proširenje programa socijalne zaštite.
- Povećanje poreza na kapitalnu dobit i poreza na dividendu na iznad 28%.
- Smanjenje poreza za pripadnike niže i srednje klase te male tvrtke.
- Promijena poreznih pravila kako bi se zaustavio odljev radne snage.
- Povećanje savezne minimalne plaće.
- Modernizacija i proširenje pristupa javnom obrazovanju i osiguravanje univerzalnog predškolskog obrazovanja.
- Uvođenje univerzalne zdravstvene zaštite.
- Povećanje ulaganja u razvoj infrastrukture.
- Povećanje ulaganja u znanstveno-tehnološka istraživanja i razvoj.
- Proširenje korištenja obnovljivih izvora energije i smanjenje uporabe fosilnih goriva.
- Uvođenje poreza na ugljik.
- Reformiranje sustava studentskih zajmova i omogućavanje njihova refinanciranja.
- Osiguravanje jednake plaće za jednak rad bez obzira na spol, rasu ili nacionalnost.
- Zadržavanje neutralnosti mreže.
- Provođenje reforme financiranja izbornih kampanja te sveobuhvatna izborna reforme.
- Zadržavanje prava glasa i jednostavan pristup glasanju.
- Uvođenje istospolnih brakova i životnih partnerstava.
- Omogućavanje pristupa pobačaju i ženskoj reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti.
- Reforma imigracijskog sustava i olakšavanje dobivanja državljanstva.
- Strože kontrole i regulacije za nositelje oružja.
- Poboljšavanje zakona o privatnosti i ograničavanje nadzora vlasti.
- Protivljenje mučenju.
- ↑ Hakeem Jeffries, britannica.com, pristupljeno 26. siječnja 2023.