Didak Buntić
Didak Buntić (Paoča kod Čitluka, 9. listopada 1871. — Čitluk, 3. veljače 1922.), krsnog imena Franjo, bio je prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar. Poznat je pod nadimkom hercegovački Mojsije.
Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890.–1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911.–1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti. Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.[1]
U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć I. Kršnjavoga, S. Srkulja i V. Heinzla otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914.–1918.), Narodna sloboda (1919.–1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno. U narodu je zvan »ocem Hercegovine«.[1]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatski biografski leksikon - BUNTIĆ, Didak (Franjo) Dopušteno je korištenje ili citiranje pojedinih članaka u dijelovima ili u cjelini uz naznaku izvora.
Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- Fra Didak Buntić — čovjek i djelo
- Humanitarna udruga fra Didak Buntić
- Nedjeljni Jutarnji o fra Didaku Buntiću, 2. 3. 2008.
- HRT-ov TV Kalendar o fra Didaku Buntiću, 9. 10. 2011.
- Govor fra Andrije Nikića o fra Didaku Buntiću, 8. 10. 2005.
- Fra Didak Buntić — Hrvatski i crkveni velikan (1871.—1922.)
- Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Fra Didak Buntić - učitelj i dobrotvor Hercegovine, Glas Koncila, 25. rujna 2011., str. 25
| ||||||||||||||||||||