Prijeđi na sadržaj

Didak Buntić

Izvor: Wikipedija
Otac
Didak Buntić
O.F.M.
Didak Buntić u društvu Ise Kršnjavoga.
CrkvaKatolička Crkva
Redovi
Ređenje29. srpnja 1894.
Osobni detalji
Rođen9. listopada 1871.
Paoča
Umro3. veljače 1922.
Čitluk
NacionalnostHrvat

Didak Buntić (Paoča, 9. listopada 1871.Čitluk, 3. veljače 1922.) bio je hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 9. listopada 1871. godine u selu Paoča, pored Čitluka u obitelji Mije i Matije (rođ. Stojić). Na krštenju je dobio ime Franjo. Njegov župnik fra Augustin Zubac poslao ga je na daljnje školovanje u Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu.[1]

U Franjevački je red ušao 1888. godine te uzeo ime Didak. U novicijat je stupio na Humcu 18. veljače 1888. godine. Svečane je zavjete položio u Innsbrucku 22. veljače 1892. te je tamo i zaređen za svećenika 29. srpnja 1894. godine. U Innsbrucku je završio filozofsko-teološki studij. Uz to je završio i studij klasične filologije.[1]

Predavao je na gimnaziji na Široki Brijeg, uz kraći prekid, 25 godina te je bio ravnatelja gimnazije. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca.[1]

Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.[2]

U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno.[2]

Umro je 3. veljače 1922. godine, na čitlučkom polju, obilazeći radove oko isušivanja i navodnjavanja polja. Prvo je pokopan na Čitluku te su 1938. njegove kosti prenesene u širokobriješku crkvu.[1]

Spomen

[uredi | uredi kôd]

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Karlić i Musa 2007, str. 415.
  2. a b Hrvatski biografski leksikon - BUNTIĆ, Didak (Franjo) Dopušteno je korištenje ili citiranje pojedinih članaka u dijelovima ili u cjelini uz naznaku izvora.
  3. Humanitarna udruga Fra Didak Buntić, didak.net, pristupljeno 5. svibnja 2022.
  4. Obilježena 20. obljetnica Dana fra Didaka Buntića magazin.hrt.hr. HRT. Objavljeno 9. listopada 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Karlić, Ivan; Musa, Antonio. 2007. "Primijenjena kristologija" fra Didaka Buntića. Nova prisutnost. Kršćanski akademski krug. Zagreb. 14 (3): 409–427

Unutarnje poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Didak Buntić
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Didak Buntić
Mrežna mjesta