Prijeđi na sadržaj

Diego Ramírez (otočje)

Diego Ramírez
špa. Islas Diego Ramírez
Otočje
Zemljovid otočja
EtimologijaDiego Ramírez de Arellano, kozmograf ekspedicije Garcie de Nodala
Položaj
Koordinate56°29′S 68°44′W / 56.48°S 68.73°W / -56.48; -68.73
Država
Fizikalne osobine
Površina1 km2
Najviši vrh179[1] m
Diego Ramírez na zemljovidu Južne Amerike
Diego Ramírez
Diego Ramírez
Diego Ramírez na zemljovidu Južne Amerike
Zemljovid

Otočje Diego Ramírez (špa. Islas Diego Ramírez) je mala skupina čileanskih subantarktičkih otoka smještenih na najjužnijem kraju Južne Amerike.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Otoke je 12. veljače 1619. uočila španjolska ekspedicija Garcie de Nodala, a ime su dobili po kozmografu ekspedicije, Diegu Ramírezu de Arellanu.[2] Navodeni su kao najjužnija kopnena masa iscrtana u to vrijeme i zadržali su tu titulu 156 godina, sve do otkrića otočja Južni Sandwich 1775. godine.

Godine 1892. čileanska vlada iznajmila je otoke Pedru Pablu Benavidesu za ribolov, pod uvjetom da se izgrade svjetionik, luka i škola.[3]

Čileanska mornarica uspostavila je 1957. meteorološku postaju iznad Calete Condell, male uvale na sjeveroistočnoj strani otoka Gonzalo (Isla Gonzalo Island), i opskrbljuje je nekoliko puta godišnje.[4] Ovo je najjužnije naseljeno mjesto izvan Antarktike. Sljedeća najjužnija naseljena ispostava je svjetionik Cape Horn. Kruzeri povremeno prolaze na putu do i od Antarktike.

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Otočje se nalazi oko 105 km zapadno-jugozapadno od rta Horn i 93 km jugo-jugoistočno od otočja Ildefonso, proteže se 8 km u smjeru sjever-jug. Podijeljeni su na manju sjevernu skupinu sa šest otočića i veću južnu skupinu, odvojenu prolazom širokim 3 km. Dva najveća otoka, Isla Bartolomé i Isla Gonzalo, nalaze se u južnoj skupini. Otočić Águila (Islote Águila), najjužnije kopno u skupini, nalazi se na geografskoj širini od 56°32'9"S. Leže oko 350 km sjeverno od Sars Banka, podvodne planine koja je nekada možda bila otok.[5]

Otoci

[uredi | uredi kôd]

Podaci o području preuzeti su iz USGS-a, osim ako nije drugačije navedeno. [6]

Klima

[uredi | uredi kôd]

Otoci imaju klimu tundre (ET) s obilnim oborinama. Temperature ostaju hladne do niske tijekom cijele godine.

Klimatološki srednjaci za Diego Ramírez Islands (Isla Gonzalo) 42 m asl (1981–2010 normals)
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro
srednji maksimum, °C 9,5 9,8 9,2 8,0 6,6 5,5 5,3 5,4 6,1 6,7 7,6 8,7
srednja dnevna temperatura, °C 7,6 7,9 7,2 6,1 4,8 3,7 3,5 3,5 4,1 4,8 5,7 6,7
srednji minimum, °C 5,6 5,9 5,1 4,2 2,9 1,9 1,6 1,5 2,1 2,9 3,6 4,7
oborine, mm 136,8 96,4 111,0 122,9 114,1 90,6 89,4 93,6 76,6 114,2 114,5 102,0
oborine, dani 21,30 17,68 18,92 17,50 16,29 15,71 17,41 17,96 15,76 19,01 20,41 18,84
Izvor: Météo climat stats[7]

Okoliš

[uredi | uredi kôd]

Važno područje za ptice

[uredi | uredi kôd]

BirdLife International je otoke proglasio važnim područjem za ptice (IBA) zbog značajnih populacija morskih ptica koje se gnijezde. To uključuje kolonije zlatnouhih (Eudyptes chrysolophus) i žutouhih pingvina (Eudyptes chrysocome), sivoglavih (Thalassarche chrysostoma) i žutokljunih albatrosa (Thalassarche melanophris) te bjelogrlih zovoja (Halobaena caerulea).[8][9]

Godine 2022. Ricardo Rozzi i sur. identificirali subantarktičku trnorepu (Aphrastura subantarctica) kao novu vrstu ptica endemsku za otočje Diego Ramírez. Subantarktičke jedinke prethodno su identificirane kao pripadnici vrste crnokapa trnorepa (Aphrastura spinicauda).[10][9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. United States Hydrographic Office, South America Pilot (1916), page 256
  2. Dingwall, P.R., ed. (1995). Progress in Conservation of the Subantarctic Islands, p. 107. The World Conservation Union. ISBN 2-8317-0257-7.
  3. Octavio Errázuriz Guilisasti and Germán Carrasco Domínguez, Historia de las Relaciones Exteriores de Chile, Arbritaje británico de 1899-1903, Editorial Andrés Bello, 1968, Santiago de Chile, page 93
  4. Dingwall (1995), p. 109.
  5. Martinic B., Mateo. 2019. Entre el mito y la realidad. La situación de la misteriosa Isla Elizabeth de Francis Drake [Between myth and reality. The situation of the mysterious Elizabeth Island of Francis Drake]. Magallania (španjolski). 47 (1): 5–14. doi:10.4067/S0718-22442019000100005. Pristupljeno 21. prosinca 2019.
  6. Global Island Explorer. rmgsc.cr.usgs.gov. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2024. Pristupljeno 14. studenoga 2024.
  7. Moyennes 1981-2010 Chili (francuski). Pristupljeno 11. studenoga 2019.
  8. Islas Diego Ramírez y Rocas Norte. BirdLife Data Zone. BirdLife International. 2020. Pristupljeno 13. prosinca 2020.
  9. 1 2 Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
  10. Rozzi, Ricardo; Quilodrán, Claudio S.; Botero-Delgadillo, Esteban; Napolitano, Constanza; Torres-Mura, Juan C.; Barroso, Omar; Crego, Ramiro D.; Bravo, Camila; Ippi, Silvina; Quirici, Verónica; Mackenzie, Roy. 26. kolovoza 2022. The Subantarctic Rayadito (Aphrastura subantarctica), a new bird species on the southernmost islands of the Americas. Scientific Reports. Springer. 12 (1): 13957. Bibcode:2022NatSR..1213957R. doi:10.1038/s41598-022-17985-4. ISSN 2045-2322. PMC 9418250 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36028531

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Diego Ramírez (otočje)