Dinastija Jin (265.-420.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dinastija Jin (265.-420.). Za druga značenja, pogledajte kasnije istoimene kineske dinastije: Dinastija Kasniji Jin (後晉) koja je vladala od 936.-947. god., u vrijeme „Pet dinastija i Deset kraljevstava”, te džurdžanska dinastija Jin (1115.–1234.).
Dinastija Jin
晉朝
Jìn Cháo
Blank.png
 
Blank.png
265.420. Blank.png
 
Blank.png
Lokacija Dinastije Jin
Carstvo dinastije Jin oko 280. god.
Glavni grad Luoyang (265.–311.)
Chang'an (312.–316.)
Jiankang (317.–420.)
Jezik/ci starokineski
Religija budizam, taoizam i konfucijanizam
Vlada
Car
 - 236.-290. Car Wu od Jina
 - 386.-421. Car Gong od Jina
Povijest stari vijek
 - Osnovao ju je Sima Yan koji je prinudio Cao Huana od Cao Weija da abdicira 265.
 - Abdikacija državi Liu Song 420.
Stanovništvo
 - 290. otp. 22,620,000 
Valuta kineska kovanica
John Keay, China A History, Harper Press, 2009. ISBN 9780007221783 (engl.)

Dinastija Jin (kineski: 晉朝, pinyin: Jìn Cháo), poznata i kao Dinastija Chin, je kineska dinastija koja je vladala Kinom od 265. do 420. godine. Njezina vladavina je podijeljena na dva razdoblja, Zapadni Jin (西晉) ili Liang Jin (兩晉, doslovno „dva Jina”) od 265.–316. god., i Istočni Jin (東晉) ili Sima Jin (司馬晉) od 317.–420. god. Ovu podjelu su stvarili kasniji povjesničari kako bi razlikovali ovu dinastiju od istoimene kasnije, Dinastija Kasniji Jin (後晉) koja je vladala od 936.-947. god., u vrijeme „Pet dinastija i Deset kraljevstava”, te još kasnije džurdžanske dinastije Jin (1115.–1234.).

Vrč Hunping s budističkim figurama iz vremena Zapadnog Jina

Povijest[uredi VE | uredi]

Zapadni Jin[uredi VE | uredi]

Dinastija potječe od klana Sima čiji su članovi zahvaljujući darovitom političaru i vojskovođi Sima Yiju došli na vodeća mjesta u upravi sjeverne kineske države Cao Wei, jednog od Tri kraljevstva. Godine 249., Sima Yi je kao carski regent, zahvaljujući dvorskom puču poznatom kao „Incident kod Gaopinških grobnica”, postao de facto vladar države, a 265. god. njegov je unuk, Sima Yan, prinudio na abidikaciju Cao Huana, posljednjeg cara dinastije Wei. Sebe je proglasio carem te proglasio novu dinastiju kojoj je ima dao prema državi Jin, jednoj od država iz Razdoblja proljeća i jeseni, s čijeg područja je potjecao klan Sima. Pod vlašću Sima Yana, koji je sebe proglasio carem Wuom, pokorena je država Istočni Wu, čime je Kina konačno ujedinjena pod vlašću jednog cara.

No, dinastija Jin se previše oslanjala na veleposjedničke obitelji da bi im oduzela kontrolu nad porezima i radom seljaka. Ta slabost i unutarnja podjela dovele su do ustanka milijuna sjevernjačkih nehanskih stanovnika i svi veliki sjeverni gradovi su napadnuti nakon 299. god.

Razdoblje mira nije dugo trajalo, jer su nakon Wuove smrti započeli sukobi među njegovim nasljednicima i rodbinom poznati kao „Rat Osam prinčeva”. Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili sjeverni Wu Hu nomadi koji su do 316. god. zauzeli najveći dio sjeverne Kine, uključujući prijestolnicu Luoyang u događaju koji se naziva „Katastrofa kod Yongjie”. Od tada nastaje razdoblje poznato kao „Šesnaest kraljevstava” (東晉十六國), kada je na području Kine od 304. do 439. postojao niz kratkotrajnih država. Za ovog razdoblja velike mase ljudi su se preselile na jug, ispod rijeke Huai He, potaknuvši razvoj južne Kine.

Istočni Jin oko 400. god.

Istočni Jin[uredi VE | uredi]

Pod vodstvom Sima Ruija dinastija Jin je 317. god. uspostavila novu prijestolnicu u južnom dijelu Kine, u gradu Jiankangu (današnja pokrajina Jiangsu). Rivalske Wu Hu države na sjeveru nisu priznavale legitimnost ove dinastije i zvale su je Langye.

Dinastiju su oslabile pobune generala poput Wang Duna i Su Juna, no Bitka na rijeci Fei 383. god. protiv snaga Ranijeg Qina (koji je nakratko ujedinio sjevernu Kinu od 351.-394. god.), zahvaljujući kratkotrajnoj suradnji kancelara Xie Ana i generala Huan Chonga. Brat Huana Chonga, veliki general Huan Wen, je 403. god. nakratko uzurpirao prijestolje gdje je za cara postavio svog sina Huan Xuana i promijenio ime dinastije u Chu, ali ga je ubio general Liu Yu 404. god., koji je prijestolje vratio caru Anu od Jina. No, smatrajući da je dovoljno osigurao vlast, Liu Yu je cara Ana 419. god. dao zadaviti i na njegovo mjesto postavio njegova brata koji je nakratko vladao kao car Gong od Jina. On je bio primoran abdicirati u korist Liu Yua, osnivača dinastije Liu Song.

Kultura[uredi VE | uredi]

Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine
3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. pr. Kr. - 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. pr. Kr. - 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. pr. Kr. - 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. pr. Kr. - 206. pr. Kr.
Zapadni Han Dinastija Han
206. pr. Kr. - 220.
Dinastija Xin
9. - 23.
Tri kraljevstva
220. - 280.
Dinastija Jin
265. - 420.
Dinastija Sui
581. - 618.
Dinastija Tang
618. - 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. - 705.
Liao
907. - 1125.
Song
907. - 1279.
Dinastija Yuan
1271. - 1368.
Dinastija Ming
1368. - 1644.
Dinastija Qing
1644. - 1911.
Republika Kina (Tajvan)

Dinastija Jin je po uzoru na dinastiju Han preuzela taoizam kao državnu filozofiju, dok je istodobno budizam postao vrlo raširen. Dinastija je naveliko poznata po svojoj zelenkastoj keramici koja je često imala životinjske oblike, ali i budističke ukrase[1].

Legendarna narodna pripovjetka Romansa o Liang Shanbo i Zhu Yingtai (梁山伯祝英台), kineska verzija Romea i Julije i UNESCO-va nematerijalna svjetska baština, smještena je u razdoblje dinastije Jin.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Dinastija Jin je, nastojeći obnoviti seljačka gospodarstva po uzoru na ona u vrijeme dinastije Han, davala seljacima pravo na posjedovanje zemlje. Zakupci su obrađivali zemlju činovnicima u politici poznatoj kao „zemlju za plaću”. Takav je sustav pomogao općeniti oporavak poljoprivrede, a novi su vladari, također po Han uzoru, prihvatili i ekonomsku politiku slobodnog tržišta (lessaiz-faire). Tako je prijestolnica Istočnog Jina, Chang'an, doživio gospodarski procvat i postao jednim od najvećih gradova svijeta, ako ne i najveći.

Vladari dinastije Jìn[uredi VE | uredi]

Posthumno ime Rodno ime Godine vladavine Područje vladanja
Konvencionalno: Jìn + posthumno ime + di
Zapadni Jin 265.–316.
Wu Di Sima Yan 266.–290.
  • Taishi 266.–274.
  • Xianning 275.–280.
  • Taikang 280.–289.
  • Taixi 28. siječnja 290. – 17. svibnja 290.
Hui Di Sima Zhong 290.–307.
  • Yongxi 17. svibnja 290. – 15. veljače 2901.
  • Yongping 16. travnja 291. – 23. travnja 291.
  • Yuankang 24. travnja 291. – 6. veljače 300.
  • Yongkang 7. veljače 300. – 3. veljače 301.
  • Yongning 1. lipnja 301. – 4. siječnja 303.
  • Taian 5. siječnja 303. – 21. veljače 304.
  • Yongan 22. veljače 304. – 3. veljače 305.
  • Jianwu 16. kolovoza – 24. prosinca 304.
  • Yongxing 4. veljače 305. – 12. srpnja 306.
  • Guangxi 13. srpnja 306. – 19. veljače 307.
nema Sima Lun 301.
  • Jianshi 3. veljače – 1. lipnja 301.
Huai Di Sima Chi 307. – 311.
  • Yongjia 307. – 313.
Min Di Sima Ye 313.–316.
  • Jianxing 313.–317.
Istočni Jin 317.–420.
Yuan Di Sima Rui 317–323
  • Jianwu 317.–318.
  • Taixing 318.–322.
  • Yongchang 322.–323.
Ming Di Sima Shao 323.–325.
  • Taining 323.–326.
Cheng Di Sima Yan 325.–342.
  • Xianhe 326.–335.
  • Xiankang 335.–342.
Kang Di Sima Yue 342.–344.
  • Jianyuan 343.–344.
Mu Di Sima Dan 344.–361.
  • Yonghe 345.–357.
  • Shengping 357.–361.
Ai Di Sima Pi 361.–365.
  • Longhe 362.–363.
  • Xingning 363.–365.
Fei Di Sima Yi 365.–372.
  • Taihe 365.–372.
Jianwen Di Sima Yu 372.
  • Xianan 372.–373.
Xiaowu Di Sima Yao 372.–396.
  • Ningkang 373.–375.
  • Taiyuan 376.–396.
An Di Sima Dezong 396.–419.
  • Longan 397.–402.
  • Yuanxing 402.–405.
  • Yixi 405.–419.
Gong Di Sima Dewen 419.–420.
  • Yuanxi 419.–420.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dinastija Jin (265.-420.)
  • Povijest svijeta, ur. Seid Serdarević, Times Books 2001., Hena com, Zagreb, 2002., str. 124.-125. ISBN 955-6510-62-6

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]