Dinastija Komnen

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Aleksije I. Komnen

Dinastija Komnen (grč. Κομνηνός, pl. Κομνηνοί), bizantska carska dinastija iz redova vojne aristokracija koja je, s kraćim prekidom, vladala od 1057. do 1185. godine.[1] Nakon gubitka carske vlasti Komneni nisu više dosegnuli nekadašnji ugled.[2] Jedan ogranak Komnena, pod imenom Veliki Komneni, vladao je u Trapezuntskom Carstvu u razdoblju od 1204. do 1466. godine.[3]

Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje političkog i vojnog uspona i procvata Bizantskog Carstva. Unatoč tome, tijekom njihove vladavine počele su i prve naznake kasnije snažne unutranje krize, koja je dovela do slabljenja vanjskoga položaja Carstva.[4]

Povijest[uredi VE | uredi]

Vladavina Komenana u Bizantu[uredi VE | uredi]

Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II. (976.-1025.) i otac Izaka I. (1057.-1059.), prvog cara iz dinastije Komnen.[5]

Izak I. uspio je ojačati vojnu snagu Carstva i obraniti državne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom Mihajlom Kerularijem zbog čega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.[6] Carsku vlast preuzeo je Konstantin X. Duka (1059.-1067.) skojim je na vlast došla dinastije Duka koja je vladala Bizantom punih dvadeset godina.

Godine 1081. carem je postao Izakov nećak Aleksije I. (1081.-1118.) s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena u Carigradu. Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno značenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.[7] Godine 1081. uspio je suzbiti normanski napad na Tesaliju, uz mletačku pomoć, a 1091. godine je, uz pomoć Kumana, porazio Pečenege koji su ugrožavali bizantsku prijestolnicu. Za vrijeme Prvog križarskog rata, 1096. godine, križari su mu ustupili Nikeju, a sam je osvojio niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije.[8]

Aleksijev sin i nasljednik Ivan II. (1118.-1143.) nastojao je ponovno osvojiti izgubljene bizantske teritorije koje su otetli Arapi, Osmanlije i križari. U Traciji je porazio Pečenege 1122. godine, potukao je Srbe, uspješno ratovao protiv Ugarske 1128. godine, povratio Ciliciju (1137.) i zauzeo Antiohiju (1137.). Podigao je moć i ugled Bizantskoga Carstva, ojačao vojnu snagu te proširio teritorij na Istoku i na Balkanu.[9]

Manuel I. (1143.-1180.) pokušao je još jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istočnojadranskom obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadživio. Njegov sin i nasljednik Aleksije II. (1180.-1183.) nije dugo vladao, a tijekom te kratke vladavine Bizan tje izgubio vlast nad Srijemom, Bosnom i Dalmacijom. S vlasti ga je zbacio rođak, Andronik I., koji je i sam prognan s vlasti dvije godine kasnije uslijed čega su Komneni trajno izgubili bizantsko carsko prijestolje.

Značajni izdanak dinastije bila je i povjesničarka Ana Komnena (1083.-1150.), kći cara Aleksija I.[10]

Vladavina Komnena u Trapeznuntu[uredi VE | uredi]

Nakon pada Carigrada 1204. godine, Aleksije I. (1204.-1222.), unuk cara Andronika I., zadobio je carski naslov i vlast u Trapezuntskom Carstvu. Njegovi nasljednici vladali su tom državom sve do 1461. godine.

Vladari iz dinastije Komnen[uredi VE | uredi]

Bizantski carevi iz dinastije Komnen[uredi VE | uredi]

Trapezuntski carevi iz dinastinje Komnen[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća enciklopedija, str. 472.
  2. Komneni - Hrvatska enciklopedija
  3. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 99.
  4. Komneni - Hrvatska enciklopedija
  5. Opća enciklopedija, str. 472.
  6. Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, str. 360.
  7. Povijest svijeta, drugi dio, str. 339.
  8. Aleksije I. Komnen - Hrvatska enciklopedija
  9. Ivan II. Komnen - Hrvatska enciklopedija
  10. Opća enciklopedija, str. 472.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P history.svg Nedovršeni članak Dinastija Komnen koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.