Divlji konj Przewalskoga
| Divlji konj Przewalskoga | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||
 Status zaštite: Ugroženi | ||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
| Equus ferus przewalskii (Poliakov, 1881.) | ||||||||||||||
| Raspon | ||||||||||||||
 Današnje rasprostiranje Divljeg konja Przewalskoga
| ||||||||||||||
Divlji konj Przewalskoga ili prševalskijev konj (Equus ferus przewalskii), poznat i kao Takhi[1] ili Džungarski konj (ali i Azijski divlji konj, Mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv Mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja koji obitava jedino u stepama Središnje Azije (Kina i Mongolija)[2].
U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1.500 prema popisu 2005[3].) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta[4].
Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.
Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i stomaka,
U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5-10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.[5]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ ITG International Takhi-Group - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (njem.) Preuzeto 1. veljače 2012.
- ↑ Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629.-636.), u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630.-631. ISBN 978-0-8018-8221-0
- ↑ An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horse, na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203.–273.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- ARKive - Equus ferus przewalskii slike i filmovi
- Detalji o obnovi populacije Divljih konja Przewalskoga (engl.)
Ostali projekti[uredi VE | uredi]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Equus przewalskii |
 | Wikivrste imaju podatke o: Equus ferus przewalskii |
