Divlji konj Przewalskoga
| Divlji konj Przewalskoga | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Perissodactyla |
| Porodica: | Equidae Gray, 1821. |
| Rod: | Equus |
| Podrod: | Equus (Equus) |
| Vrsta: | E. (Equus) przewalskii |
| Dvojno ime | |
| Equus (Equus) przewalskii Poliakov, 1881 | |
| Trojno ime | |
| Equus ferus przewalskii | |
| Raspon | |
 Današnje rasprostiranje Divljeg konja Przewalskoga | |
Divlji konj Przewalskoga (prševalskijev konj; lat. Equus (Equus) przewalskii; sin. Equus caballus przewalskii, Equus ferus przewalskii), poznat i kao Takhi[1] ili Džungarski konj (ali i Azijski divlji konj, Mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv Mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja ili posebna vrsta koji obitava jedino u stepama Središnje Azije (Kina i Mongolija).[2]
U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1500 prema popisu 2005.[3]) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta.[4]
Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.
Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i trbuha,
U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5 – 10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.[5]
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Equus caballus przewalskii Poliakov, 1881
- Equus ferus przewalskii Poliakov, 1881
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ ITG International Takhi-Group (Arhivirano 6. veljače 2010.) - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (njem.) Preuzeto 1. veljače 2012.
- ↑ Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629–636.), u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630–631. ISBN 978-0-8018-8221-0
- ↑ An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horse (Arhivirano 12. veljače 2012.), na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2012.
- ↑ V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203–273.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- ARKive - Equus ferus przewalskii slike i filmovi
- Detalji o obnovi populacije Divljih konja Przewalskoga (engl.)
Ostali projekti[uredi | uredi kôd]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Equus przewalskii |
 | Wikivrste imaju podatke o: Equus ferus przewalskii |