Interkontinentalni kup 1967.FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo. Trenutačni format natjecanja uključuje sedam momčadi koje se bore za naslov svjetskog prvaka[2][3][4] u razdoblju od otprilike dva tjedna u državi koja se izabere kao domaćin prvenstva. Momčadi koje sudjeluju u prvenstvu su pobjednici svojih najjačih kontinentalnih natjecanja; to su redom AFC Liga prvaka (Azija), CAF Liga prvaka (Afrika), CONCACAF Liga prvaka (Sjeverna Amerika), Copa Libertadores (Južna Amerika), OFC Liga prvaka (Oceanija) i UEFA Liga prvaka (Europa). Njima se pridružuje nacionalni prvak države domaćina i momčadi sudjeluju u nokaut rundama s jednom utakmicom. Domaća se momčad razigrava sa prvakom Oceanije, te se pobjednik susreta pridružuje prvacima Azije, Afrike i Sjeverne Amerike u četvrtfinalu. Pobjednici četvrtfinala sučeljavaju se s prvacima Europe i Južne Amerike u polufinalu, i naposlijetku se dva pobjednika u finalu bore za svjetski naslov.FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo
Interkontinentalni kup (1960. – 2004.) bio je redoviti godišnji susret između prvaka Europe – pobjednika UEFA Lige prvaka i prvaka Južne Amerike – pobjednika Cope Libertadores. Od 2005. Trofej ga je naslijedilo FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo. Igrali su ga predstavnici klubova najrazvijenijih kontinenata u nogometnom svijetu i doista FIFA je službeno priznala sve prvake Interkontinentalnog kupa s istim statusom kao pobjednici Svjetskog kupa kluba FIFA (s obzirom na tehničke prednosti u tim godinama), ili legitimni svjetski prvaci nogometnih klubova.[5][3]
Natjecanje uključuje klupske prvake šest konfederacija FIFA-e, a igra se kao turnir na ispadanje, pri čemu europski tim dobiva slobodan ulaz u finale. Pobjednicima se dodjeljuje godišnji naslov svjetskih prvaka.[6]
