Donji Vinjani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je članak o Donjim Vinjanima. Za druga značenja, pogledajte Vinjani (razdvojba).
Donji Vinjani
Donji Vinjani na karti Hrvatska
Donji Vinjani
Donji Vinjani
Donji Vinjani na zemljovidu Hrvatske
Županija Splitsko-dalmatinska županija
Općina/Grad Imotski
Najbliži (veći) grad Imotski
Zemljopisne koordinate 43°26′48″N 17°14′25″E / 43.44662699°N 17.24021870°E / 43.44662699; 17.24021870Koordinate: 43°26′48″N 17°14′25″E / 43.44662699°N 17.24021870°E / 43.44662699; 17.24021870
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka IM

Donji Vinjani su naselje smješteno u Imotskom polju uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Nekada su Donji Vinjani pripadali gradu Imotskom zbog neposredne blizine Imotskog. Kroz Donje Vinjane prolazi važna državna cestovna komunikacija prema zapadnoj Hercegovini u BiH.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vinjani u Hrvatskoj su naselje/župa smještena je istočno i sjeveroistočno od Imotskog, do granice s Bosnom i Hercegovinom. Smještena je između 17°13'15" i 17°16'48" istočne zemljopisne dužine te 43°24'25" i 43°29'6" sjeverne zemljopisne širine. Ime Vinjana proteže se na i prostor u susjednoj Hercegovini, a prostor je razdijeljen nakon oslobođenja Imotskog od Turaka 1717. godine te Požarevačkim mirom 1718. godine. Površinom zauzimaju prostor od 3517 ha. Oko 53% površine trenutno je pogodno samo za pašnjake. Uglavnom je obradiv prostor vinjanskog polja te u brdskom dijelu vrtače ili neke druge manje obradive površine. Na obradivi prostor otpada nešto više od 27% ukupne površine Vinjana. Vinjani su slabo pošumljeni i na šume otpada tek oko 13% površine. Donji Vinjani su prostor južno od državne ceste u pravcu Posušja prema granici, uključujući Jelaviće prema istoku.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prostor Vinjana nastanjen je još od prapovijesti, o čemu nam svjedoče i brojne gomile, grobovi starih Ilira na cijelom prostoru župe. Iz hrvatskog srednjovjekovnog razdoblja nalaze se stećci na devet lokaliteta, a najznačajnija takva nekropola je kod Rudežovih kuća. Razne su hipoteze o podrijetlu imena Vinjani, ali ni jedna nije općeprihvaćena. Jedni govore da je naziv mjesta po ljudima koji imaju vina (lvin-jani) ili po talijanskoj riječi „vigne“ (vinogradi), drugi da je ime Vinjana došlo od srednjevjekovnog plemena Vinjani. Prvi do sada poznati spomen Vinjana je iz 1371. godine u pismu sastavljenu pred sucima Humske zemlje, pod čijom je vlašću bio i Imotski. U tom pismu se spominje spor kneževa Nimičića, Vuka i njegove braće Grgura i Prodana s Božikom Peručićem i njegovom braćom te sa svim Vinjanima. Suđenju je također bio nazočan i sudac Crasmir de Imota. Vuku i njegovoj braći je dodijeljena zemlja i Vuk, Grgur i Prodan se zakleše prema kraljevu običaju. Uz Zagvozd, koji se spominje u spisima Solinskog crkvenog sabora 533. godine, ovo je najstariji pisani trag bilo kojeg sela današnje imotske krajine. Drugi poznati spomen Vinjana u povijesti nam je iz turskog katastarskog popisa Sandžaka vilajeta Hercegovina, koji je sastavljen 1475. g. U njemu se spominje selo Vinjani, koje pripada Imotskom i u njemu tri obitelji: Vučihna sin Pavala, Vladislav sin Ivana, Radak sin Bratajina. Ako ne isključimo iransku teoriju o podrijetlu Hrvata, može se u plemenu Volinjani tražiti korijen imena Vinjana. Znakovita je sličnost imena Volinjani i Vinjani, Volinjak iznad Ričica i Podi u Gornjem Prološcu sličnog je imena kao uzvisina Volino – podolska u današnjoj Ukrajini, u blizini koje su gradovi Kamenec i Vinnica. U Volino – podolskom prostoru na rijeci Dnjestru nalazi se toponim Galic. Stručnjaci među najstarija hrvatska prezimena ubrajaju prezime Galić. Sve ovo otvara prostor za daljnja istraživanja, ali je činjenica da je sličnost gotovo frapantna. Za turskih vremena Vinjani su obuhvaćali prostor današnjih zaselaka oko sv. Roka, Gornjih i Hercegovačkih Vinjana, Vira, Zagorja i Roškog Polja, a ostali dijelovi današnjih Donjih Vinjana pripadali su župi Gorica. Današnji Vinjani su međudržavnim razgraničenjem Venecije i Turske pripali Veneciji i 1717. godine. Makarski biskup Nikola Bijanković osnovao je posebnu kapelaniju, ovisnu o župi Imotski i koju su pastorizirali franjevci iz imotskog samostana. Njegov nasljednik biskup Stjepan Blašković godine 1747. proglasio je Vinjane samostalnom župom. Za vrijeme turske vladavine vinjanski je župnik stanovao u kod Đerekovih kuća, gdje su i danas vidljivi ostaci nekadašnje kuće i čatrnje. Nakon oslobođenja od Turaka župnik je stanovao u predjelu nekada zvanom Memedovići, dok kuća nije 1862. godine izgorjela u požaru. Nova je župna kuća sagrađena u razdoblju 1899.-1902. godine, a temeljito je obnovljena 1999. godine za župnika fra Vinka Gudelja.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Ferdo Bušić, hrvatski proljećar, studentski čelnik
  • Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub, disident, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije
  • Ante Rebić, hrvatski nogometni reprezentativac

Izvori[uredi VE | uredi]