Državni terorizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Državni terorizam označava djelovanje države protiv druge države ili protiv svojih pučana koje se u svojim načinima ne razlikuje od djelovanja klasičnog terorizma.[1]

Primjeri su bombaški napadi, sabotaže, atentati na neistomišljenike ili otmice koji se čine - u pravilu suprotno pozitivnim pravnim propisima države, kao i odredbama međunarodnog prava.

Državni terorizam može se vršiti na vlastitome teritoriju kao i na području drugih država.

Teroristička država teritorijalno je odvojen politički entitet koji koristi silu i nasilje protiv svojih građana, drugih država ili njihovih građana s namjerom zastrašivanja ili prisiljavanja te bezrezervnoga prihvaćanja njezine ideologije, i na taj način želi postići dominantan položaj u svijetu ili postići stalni ostanak na vlasti u svojoj zemlji.

Primjeri[uredi VE | uredi]

Nasilje u monarhističkoj Jugoslaviji[uredi VE | uredi]

Nasilje u NDH[uredi VE | uredi]

  • Logori
  • Masovna progranjanja i zatvaranje političkih neistomišjenika
  • Masovna proganjanja, zatvararanja, ubijanja prema rasnoj, vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti

Nasilje u SFR Jugoslaviji[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Aust, Anthony (2010.). Handbook of International Law, 2nd (na engleskome jeziku), Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-13349-4
  2. Miroslav Krleža, Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Sabrana djela Miroslava Krleže, sv. 14. i 15., Zora, Zagreb, 1971., str. 619.
  3. Tomislav Jonjić, Proces Hranilović-Soldin. Prilog poznavanju postanka ustaškog pokreta:
    "(...) Miroslav Krleža je sredinom 1928. zabilježio:«... Stvaranje Države daje u stvarnosti ovakvu sliku: 24 političke smrtne osude, 600 političkih ubijstava, 30.000 političkih uapšenja, 3.000 političkih emigranata i bezbrojnu masu političkih izgona. (...)", str. 168., preuzeto 10. travnja 2013.
  4. Višnja Starešina, Starešina: Čega se sve sramim nakon presude u Münchenu, narod.hr, 16. kolovoza 2016., pristupljeno 19. kolovoza 2016.