Dragan Filipović
| Dragan Filipović | |
|---|---|
 Mo. don Dragan Filipović dirigira u mostarskoj katedrali na biskupskom ređenju mons. Tome Vukšića, 2. travnja 2011.
| |
| Rođen | 4. siječnja 1958. Krehin Gradac, Čitluk |
| Zaređen | 29. lipnja 1985. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Don Dragan Filipović (Krehin Gradac, 4. siječnja 1958.) je hrvatski svećenik, skladatelj i glazbeni pedagog iz Hercegovine.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Dragan Filipović rođen je 4. siječnja 1958., u mjestu Krehin Gradac kod Čitluka. Osnovnu školu pohađao je u Čitluku, sjemenište i klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij završio je 1985. na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji. Za vrijeme studija, osnovao je i svirao u sastavu VIS Emanuel. Za đakona je zaređen 1984., a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić, 29. lipnja 1986. Od 1985. do 1986. bio je župni vikar u župi Dračevo.[1][2]
Godine 1986. započinje poslijediplomski studij glazbe na Papinskom institutu za sakralnu glazbu u Rimu, gdje boravi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Na studiju je 1990. stekao licencijat iz sakralne glazbe, te 1992. magisterij iz gregorijanskoga korala (ekvivalent doktoratu s titulom maestra),[3] na temu Epistolario ed Evangelistario di Trogir.[4][5]
Nakon povratka sa studija, bio je profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji (zbog ratnih okolnosti, privremeno smještena u Bolu; 1992. – 1993.), regens chori i župni vikar u Katedrali u Mostaru (1993. – 2012.), profesor na Teološkom institutu u Mostaru (1993. – 2010.), profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (2010. – 2012.).[1] Od 2012. do 2021. godine djeluje u župi Čapljina, najprije kao župni vikar,[6] a od 2019. godine kao župnik.[7] Ponovno se vraća u mostarsku Katedralu, 2021. godine, kao regens chori i župni vikar.[8]
Tijekom svećeničkog i glazbenog djelovanja u mostarskoj katedrali, don Dragan Filipović je vodio zborove Marija,[9] Slavuj,[10] i Gaudeamus. U suradnji s Nikicom Kalogjerom organizirao je snimanje četiri nosača zvuka liturgijskih pjesama - božićne pjesme (2000.), marijanske (2002.), korizmene (2004.)[11] i uskrsne (2006.), u izvedbi katedralnih zborova iz Mostara.[9][12]
Prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Banjoj Luci, 2003. godine, dirigirao je zborom od 800 pjevača, i orkestrom sastavljenim od članova Simfonijskog orkestra Mostar i Puhačkog orkestra Prvog hrvatskog gardijskog zbora VF BiH.[13] Predaje različite glazbene predmete na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, Teološkom institutu u Mostaru, te srednjim glazbenim školama u Mostaru i Širokom Brijegu. Osnivač je i voditelj muških klapa Ero i Krš, te ženskih klapa: Speranza, Narenta, Drača, Cantus, Izvor i Bura.[2]
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala ga je 4. veljače 2020. godine Redom hrvatskog pletera za "osobite zasluge za glazbenu kulturu, skladateljski i glazbeno-pedagoški rad te kulturnu suradnju između hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj".[14]
Skladateljski rad[uredi | uredi kôd]
- Drugo uskrsnuće, oratorij za soliste, zbor, pučke pjevače, recitatore i orkestar
- Mojsije, oratorij na stihove Silvija Strahimira Kranjčevića, za soliste, zbor i orkestar
- Dona eis requiem, Requiem za solo, zbor, komorni gudački sastav, flautu i glasovir
- Galiotova pesan, na stihove Vladimira Nazora, za mješoviti zbor i orkestar
- Rijeke kraja moga, instrumentalni ciklus za gudački kvintet, glasovir/čembalo i flautu
- Miserere nobis, korizmeni oratorij za soliste, zbor i orkestar
- Mojim učenicima, instrumentalni ciklus za gudački sastav, flautu i klarinet
- Via crucis, na tekst Branka Klarića, za zbor i orkestar
- Diva Grabovčeva, opera u četiri čina
- Poema o Vukovaru, oratorij za soliste, zbor i orkestar.
Od skladbi za zbor izdvajaju se: Ave Maria; Vjernim mrtvim; Ljubim te, Bože; O Hostijo spasonosna; Krist na žalu; Čuj, Gospodine; Zdravo, Marijo; Molitva iz tamnice; Širi ruke, Majko sveta; Ecce Sacerdos; Christus Dominus nos liberavit; Klanjam ti se Isuse; Stadlerove izreke i dr.[2] Skladao je i duhovne šansone, kao i etno glazbu.
Suautor je monografije Bogu na slavu, o povijesti pjevanja u mostarskoj katedrali od njezina otvaranja do datuma izdavanja.[12]
Odličja[uredi | uredi kôd]
Red hrvatskog pletera (2020.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Katedrala Mostar - Svećenici
- ↑ a b c Festival klapske pisme Posušje - Žiri
- ↑ J. Bogdan, Studenti Zavoda sv. Jeronima, Crkva u svijetu 35 (2000), br. 2, str. 209.
- ↑ Trogirski Epistolar i Evanđelistar, Bašćinski glasi, br. 3 (1994.), str. 135-173.
- ↑ Motrišta - glasilo Matice hrvatske Mostar Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. travnja 2017. (Wayback Machine), br. 31 (2004.), str. 97-135.
- ↑ Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, br. 2/2012., str. 134 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2017. Pristupljeno 26. travnja 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, br. 3/2019., str. 233 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. veljače 2020. Pristupljeno 6. veljače 2020. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Pastoralne promjene u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Mostarsko-duvanjska biskupija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2021. Pristupljeno 20. kolovoza 2021.
- ↑ a b Katedrala Mostar - zbor Marija
- ↑ Katedrala Mostar - Dječji zbor Slavuj
- ↑ Korizmene pjesme, Slobodna Dalmacija, 6. studenoga 2004.
- ↑ a b D. Marijanović i D. Filipović: "Bogu na slavu, Pjevači u mostarskoj katedrali"; Crkva na kamenu, Mostar 2008.
- ↑ Ivan Merz - novi blaženik Crkve u Hrvata, Obnovljeni život (59) 1 (2004), str. 104.
- ↑ Vijesti: Predsjednica Republike uručila odlikovanja zaslužnim pojedincima i institucijama za njihov doprinos razvoju i ugledu Republike Hrvatske. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2020. Pristupljeno 6. veljače 2020. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)