Dragan Primorac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dragan Primorac
Dragan Primorac

Ministar znanosti, obrazovanja i športa
trajanje službe
23. prosinca 2003. – 2. srpnja 2009.
Prethodnik Vladimir Strugar, ministar prosvjete i športa
Gvozden Flego, ministar znanosti i tehnologije
Nasljednik Radovan Fuchs
Rođenje 7. lipnja 1965.
Politička stranka HDZ
12. siječnja 2008. mu je potvrđen mandat

Dragan Primorac (Banja Luka, 7. lipnja 1965.), hrvatski je liječnik i sveučilišni profesor, pedijatar subspecijalist medicinske genetike, ekspert iz forenzične genetike, stalni sudski vještak, ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske u vladama premijera Sanadera od 2003. do 2009. Trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Odbora za međunarodne odnose Američke Akademije za forenzičke znanosti i predsjednika International Society of Applied Biological Science (ISABS). Predsjednik je Hrvatskog društva za humanu genetiku, Hrvatskog društva za personaliziranu medicinu, Hrvatskog klastera konkurentnosti za personaliziranu medicine i Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina.

Školovanje i usavršavanje[uredi VE | uredi]

Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studij u Splitu 1991. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom "Osteogenesis imperfecta kao posljedica pogreške u obradi glasničke RNA" obranio 1997. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (rezultati doktorske dizertacije su izrađeni na Sveučilištu Connecticut, Medical School). Specijalist je pedijatar, subspecijalist iz medicinske genetike i stalni sudski vještak. Kao postdoktorand (engl. postdoctoral fellow), a potom i kao podučavatelj (engl. instructor), radio više godina na Sveučilištu Connecticut, Medical School, Farmington, SAD. Stručno se usavršavao pri Connecticut State Police Forensic Science Laboratory, Meriden, SAD, Armed Forces Institute of Pathology (AFIP), Rockville, SAD, Analytical Genetic Testing Center, Denver, SAD, University hospital St. Christopher's, Allegheny University, Philadelphia, SAD i Roche Molecular Systems, Alameda, SAD.

Sudjelovanje u radu društava, nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Odlukom Senata Sveučilišta Penn State postao je prvi nositelj titule “Global Penn State Ambassador” u povijesti tog Sveučilišta. Član je Američke akademije za sudsku medicinu i Hrvatske udruge Osteogenesis Imperfecta. Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih priznanja, a među njima i Young Investigator Award (American Society for Bone and Mineral Research), Michael Geisman Fellowship Award (Osteogenesis Imperfecta Foundation), Nagrade grada Splita koju dijeli s prof. dr. Šimunom Anđelinovićem, Nagrade za životno djelo Instituta za forenzičke znanosti, Sveučilišta New Haven za doprinos razvoju forenzičkih znanosti, Nagrada talijanske regije Veneto za posebna postignuća i promicanje znanosti u EU. Počasni je građanin u 5 gradova u RH i izvan RH, a 2015. godine zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost, a 2018. i ordenom “Red Ante Starčevića” za sveukupni dosadašnji rad te iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike. 14. lipnja 2019. zbog zasluga oko utemeljenja Kampusa Sveučilišta, rektor prof.dr. Dragan Ljutić mu je uručio najviše priznanje - Povelju Sveučilišta.

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Autor je više od 200 znanstvenih radova i kongresnih priopćenja od kojih je 80-ak zastupljeno u CC-u i SCI-ju. Do sada je citiran 4800 puta (Google Schoolar). Kao pozvani predavač sudjelovao je na više od 100 znanstvenih i stručnih skupova. Autor je u više stručnih i nastavnih knjiga u RH, te u dvije knjige objavljene u SAD-u. Sudjelovao je ili sudjeluje u dodiplomskoj nastavi na medicinskim fakultetima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, i Rijeci te na znanstvenim i stručnim poslijediplomskim studijima medicinskih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Veroni.

Jedan je od utemeljitelja analize DNK u svrhu identifikacije skeletnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama. Suosnivač je Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split, dugogodišnji član Vladinog ureda za poginule i nestale hrvatske branitelje, a do početka mandata ministra bio je član Područnog tehnologijskog vijeća Ministarstva, znanosti i tehnologije RH. Dvije je godine bio glavni koordinator međunarodnog projekta u koji je uključeno 6 europskih država s ciljem primjene i analize novih DNK sustava u svrhu identifikacija. Osnivač (1987.) je američko-europskog kongresa iz kliničke i sudske genetike koji se održava svake 2 godine u Hrvatskoj. Od 2007. godine organizator Kongresa je ISABS (International Society for Applied Biological Sciences), a od 2003. godine u suorganizaciji kongresa sudjeluje i Mayo CLinic. Službeni časopis ISABS-a od 2007. godine je Croatian Medical Journal.

Autor je izvornih rezultata o genetičkom podrijetlu Europljana, a posebno je radio na genetičkom podrijetlu Hrvata te naroda Bosne i Hercegovine. Autor je niza radova iz područja forenzičkih znanosti, populacijske genetike, molekularne genetike skeletnih bolesti u djece itd. Radio je na Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Split te bio dugogodišnji voditelj laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split. Radio je i kao ravnatelj Poliklinike "Sveti Duh II", koja je u većinskom izraelskom vlasništvu. Bio je mentor u izradi 10-tak doktorskih disertacija, 3 magistarska rada i 2 diplomska rada. U području kliničke medicine poseban mu je interes personalizirana maedicina posebice regenerativina medicina, stanična terapija i farmakogenomika.

O rezultatima rada njegovog tima objavljeni su tekstovi u prestižnim znanstvenim časopisima poput JAMA, Science, Nature, Lancet i drugi te tiskovinama poput New York Times-a, USA Today, Chicago Tribune, Hartford Courant i dr.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Od prosinca 2003. godine do siječnja 2008. godine član je Vlade Republike Hrvatske i obnaša dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa. Prvi je hrvatski ministar odgovoran za rad cijele vertikale sustava obrazovanja (predškolski odgoj, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), znanosti i sporta (do njegovog mandata tu su dužnost odvojeno obnašala dva ministra: ministar prosvjete i sporta te ministar znanosti i tehnologija). a prema istraživanjima američkog International Republican Institute (IRI) iz 2007. godine građani Republike Hrvatske su ga proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske s potporom građana od 31%. Rezultati u sustavu obrazovanja i znanosti tijekom njegova mandata doveli su do pozicioniranja Hrvatskog obrazovnog sustava na 22. mjesto na svijetu, čak ispred 12 država članica G20 skupine. Na parlamentarnim izborima 2007. godine bio je kandidat Hrvatske demokratske zajednice na listi za 11. izbornu jedinicu (lista za dijasporu), te je izborio zastupnički mandat s rezultatom od gotovo 82%. Mandat je stavio u mirovanje, a 12. siječnja 2008. ponovno je imenovan na dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa.

Zbog neslaganja s planiranim izdvajanjem za znanost, obrazovanje i sport, 1. srpnja 2009. godine, podnosi ostavku na ministarsku dužnost.[1]

U studenom 2009. postaje kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. U prvom krugu osvaja 5,93% glasova te ne ulazi u drugi krug izbora.[2] Od 25. rujna 2007.[3] do 5. studenoga 2009. bio je članom HDZ-a.

Sportski rad[uredi VE | uredi]

Trenirao je nogomet u pomlatku NK Hajduk - Split te atletiku u AK "Split 80". 1987 godine osniva taekwondo klub Kocunar u Splitu. Bio je juniorski vice-prvak bivše države u taekwondo-u. 2015. godine primljen je u američku Taekwondo Kuću slave, a 2019. godine predsjednik taekwondo Europe Sakis Pragalos mu uručuje WTE Gold medal zbog njegova doprinosa u razvoju taekwondo sporta.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. I Primorac dao ostavku!. net.hr pristupljeno 5. prosinca 2009.
  2. Izbori za predsjednika Republike Hrvatske 2009.. Državno izborno povjerenstvo RH pristupljeno 21. siječnja 2010.
  3. Ministar obrazovanja, znanosti i športa, Dragan Primorac, postao je član HDZ-a : Dragan Primorac i formalno član HDZ-a // Dnevnik.hr, Zagreb, 25. rujna 2007., 13:48

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Dragan Primorac