Dragutin Šurbek

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Dragutin Šurbek
Dragutin Surbek.jpg

Nadnevak rođenja 8. kolovoza 1946.
Nadnevak smrti 14. srpnja 2018.
Športski podatci
Osvojene medalje
Stolni tenis
Svjetska prvenstva
bronca Munchen 1969. momčadski
bronca Nagoya 1971. pojedinačno
bronca Nagoya 1971. momčadski
bronca Sarajevo 1973. pojedinačno
bronca Sarajevo 1973. parovi
srebro Kalkuta 1975. parovi
srebro Kalkuta 1975. momčadski
bronca Birmingham 1977. parovi
zlato Pjongjang 1979. parovi
bronca Novi Sad 1981. pojedinačno
bronca Novi Sad 1981. parovi
zlato Tokio 1983. parovi
Europska prvenstva
zlato Lyon 1968. pojedinačno
bronca Lyon 1968. momčadski
zlato Moskva 1970. parovi
srebro Moskva 1970. momčadski
srebro Rotterdam 1972. momčadski
bronca Novi Sad 1974. pojedinačno
bronca Novi Sad 1974. parovi
bronca Novi Sad 1974. momčadski
zlato Prag 1976. momčadski
bronca Prag 1976. parovi
bronca Duisburg 1978. parovi
srebro Bern 1980. parovi
zlato Budimpešta 1982. parovi
srebro Budimpešta 1982. mj. parovi
bronca Budimpešta 1982. momčadski
zlato Moskva 1984. parovi
bronca Moskva 1984. mj. parovi
bronca Prag 1986. parovi
bronca Prag 1986. mj. parovi

Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolovoza 1946. — Zagreb, 14. srpnja 2018.) bio je hrvatski stolnotenisač i trener.

Životopis[uredi VE | uredi]

Sa stolnim je tenisom u dodiru od 1961., kad je bio u Senti u eksperimentalnoj školi za vrijeme praznika, gdje se je školovao kod Vilima Harangoza.[1] 1964. je postigao svoj prvi veliki međunarodni uspjeh, postavši prvakom Balkana 1964., a godinu poslije postao je državnim prvakom.[1] Bio je poslije višestruki svjetski i europski prvak u parovima, te pojedinačni prvak Europe. U svojoj impresivnoj karijeri osim spomenutih naslova prvaka osvojio je i impozantan broj srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima, gdje je u razdoblju od 20-tak godina u periodu od sredine 1960-tih pa do sredine 1980-tih godina posebno s partnerom iz reprezentacije Antunom Stipančićem ali i drugim igračima i igračicama dominirao europskim i svjetskim stolnim tenisom. Uspješan je bio i na klupskom planu gdje je također višestruki europski prvak.

Igrao je za Poštar, Grafičar (klub koji se je poslije zvao Vjesnik i Večernji list). Budući da je bio reprezentativcem nije smio ići igrati u inozemstvo prije 30. godine. Kad je stekao uvjete, otišao je igrati u Njemačku. Kad se Hrvatska osamostalila, vratio se je u Hrvatsku gdje je igrao u Vodovodu iz Osijeka, Industrogradnji, Signotehni i Mašinocommerceu. Poslije se je opet vratio u Njemačku gdje je igrao za Glünde. [1]Nakon prestanka igračke karijere, kandidirao seje za izbornika hrvatske stolnoteniske reprezentacije.[1]

Igrao je za jugoslavensku i nakon osamostaljenja Hrvatske za hrvatsku stolnotenisku reprezentaciju, u kojoj je igrao zajedno sa sinom. Za Hrvatsku je u paru s Zoranom Primorcem osvojio srebro u parovima na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc-Roussilonu.[2]

Dragutin Šurbek bio je ugledni stolnoteniski trener i predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza.[3]

Najvažniji rezultati[uredi VE | uredi]

Svjetska prvenstva[uredi VE | uredi]

  • 1969. München
    • 3. mjesto momčadski
  • 1971. Nagoya
    • 3. mjesto pojedinačno
    • 3. momčadski
  • 1973. Sarajevo
  • 1975. Kalkuta
    • 2. mjesto momčadski
    • 2. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1977. Birmingham
    • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1979. Pjongjang
    • 1. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1981. Novi Sad
    • 3. mjesto pojedinačno
    • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1983. Tokio

Europska prvenstva[uredi VE | uredi]

  • 1968 Lyon
    • 1. mjesto pojedinačno
    • 3. mjesto momčadski
  • 1970. Moskva
    • 1. mjesto parovi (Antun Stipančić)
    • 2. mjesto momčadski
  • 1972. Rotterdam
    • 2. mjesto momčadski
  • 1974 in Novi Sad
    • 3. mjesto pojedinačno
    • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
    • 3. mjesto momčadski
  • 1976. Prag
    • 1. mjesto momčadski
    • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1978. Duisburg
    • 3. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1980. Bern
    • 2. mjesto parovi (Antun Stipančić)
  • 1982. Budimpešta
    • 3. mjesto momčadski
    • 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
    • 2. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)
  • 1984. Moskva
    • 1. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
    • 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)
  • 1986. Prag
    • 3. mjesto parovi (Zoran Kalinić)
    • 3. mjesto mješoviti parovi (Branka Batinić)

Europa Top-12[uredi VE | uredi]

  • 1971, 3. mjesto - Zadar
  • 1972. 3. mjesto - Zagreb
  • 1973. 2. mjesto - Böblingen
  • 1974. 5. mjesto - Trolihättan
  • 1975. 4. mjesto - Wien
  • 1976. 1. mjesto - Lübeck
  • 1977. 2. mjesto - Sarajevo
  • 1978. 7. mjesto - Prag
  • 1979. 1. mjesto - Kristianstad
  • 1980. 8. mjesto - München
  • 1981. 3. mjesto - Miskolc
  • 1984. 9. mjesto - Bratislava
  • 1985. 7. mjesto - Barcelona

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Slobodna Dalmacija Goran Čop: Velemajstor Šurba, 15. svibnja 2000.
  2. HOO XII. MI Languedoc Roussilion 1993.
  3. HOO

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]