Drugi Memorandum SANU

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Drugi memorandum SANU je kolokvijalni naziv za dokument kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. - 2012. godine, te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića.

Bosansko - američki "Europa Magazin" piše u travnju 2011. godine da je riječ o dokumentu internog karaktera, s oznakom “čitanje bez daljeg rasturanja“. “Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravnopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja“, navodno "Europa Magazin" iz pouzdanih izvora saznaje o sadržaju dokumenta, čiji da se autori zalažu za strateški oslonac Srbije na NR Kinu i za poticanje građanskog nezadovoljstva i nemira u susjednim državama, kako bi se oslabila mogućnost tih država da smetaju ostvarenju strateških srpskih interesa.[1]

Neki intelektualci prepoznaju u "Drugom Memorandumu SANU" nastavak velikosrpske politike.[2]

"Slobodna Bosna" objavljuje u ožujku 2013. godine faksimile "Memoranduma 2", u kojem se predlaže koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske, radi onemogućavanja konsolidacije stanja u Bosni i Hercegovini i konačnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njegovog pripajanja Srbiji.

“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske... Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. Čak i povezivanja saveza iz RS-a s onim iz BiH treba izbegavati. Naročitu pažnju treba obratiti na sportske saveze, a naročito na reprezentativne selekcije na nivou BiH. Svim silama se truditi da Republika Srpska ima svoja republička takmičenja u svim sportovima, na svim nivoima, uključujući i reprezentativni. Raditi na uvezivanju sportskih društava iz RS-a i Srbije, a vremenom ih ujediniti u jedan sportski savez. Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili...Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji. U slučajevima kada je iz nekih razloga neophodno pomenuti taj termin, onda staviti u prvi plan Republiku Srpsku npr. Republika Srpska i ostatak BiH. Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom… Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. Pridev ‘srpski’ koristiti u svim mogućim situacijama, od naziva institucija, službi, ustanova, praznika, gradova, medija, banaka, sportskih klubova, književnika i njihovih dela, sela, zaseoka, reka, mostova i svega drugog, ma koliko to u pojedinim situacijama zvučalo neobično, čak i smešno”,

citira se sadržaj "Memoranduma 2" u "Slobodnoj Bosni". [3] [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Drugi Memoradnum SANU", "Europa Magazin", Lawrenceville, SAD, travanj 2011, str. 12-15
  2. "Tvornica razroda", Milan Bešlić za "Vijenac" br. 451, Matica Hrvatska, Zagreb, 16. lipnja 2011.
  3. "Memorandum 2 predviđa ujedinjenje Republike Srpske i Srbije za jednu deceniju", Mirha Dedić za "Slobodna Bosna", 21. ožujka 2013
  4. Scan članka iz "Slobodne Bosne" na stranicama Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji.