Duša svijeta

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Duša svijeta (grč. ψυχή κόσμου, lat. Anima mundi), u filozofiji, pojam za sveprožimajuću duhovnu silu koja oživljava svijet.

Postanak ove metafizičke koncepcije potječe iz drevne mitološke kozmologije, a preko pitagorizma dospio je do Platona koji joj daje prvo sustavno tumačenje u "Timeju" predstavljajući je ontološki i kao kozmološki princip koji oživljava svijet.

U Platonovom dijalogu "Timej" svijet je shvaćen kao živi organizam kojeg je tvorac (demiurg) obdario dušom. Ona objašnjava sklad nebeskih kretanja, i model je za vraćanje harmonije dušama ljudi. Ideju duše svijeta su prihvatili stoici i Plotin, a kasnije i Bruno, Goethe, Herder i Schelling.[1] U stoicizmu, ona je božanski princip i kozmička inteligencija na kojoj sudjeluje i individualna ljudska duša, dok je kod Plotina i u novoplatonizmu, duša svijeta treća hipostaza koja proizvodi život sviju stvari, uređuje ih i njima vlada. Renesansni filozofi smatraju da je duša svijeta univerzalna i oživljujuća forma bića, unutarnji aktivni princip svega živog.[2]

Aristotel nije prihvatio ideju o duši svijeta i zamjenjuje je naukom o prvom nepokrenutom pokretaču.[3]

Duša svijeta je srodna Hegelovom pojmu svjetskog duha (njem. Weltgeist, engl. world spirit).[4] Slični koncepti postoje i u učenjima Paracelsusa, Spinoze i Leibniza, te u istočnjačkoj filozofiji. Američki esejist i pjesnik Ralph Waldo Emerson bavi se pitanjima ljudske i univerzalne duše u eseju "Nad-duša" ("The Over-Soul", 1841.), nastalom pod utjecajem hinduističke filozofije i zapadnog mišljenja.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. The Oxford Companion to Philosophy, Anima mundi, ur. Ted Honderich, Oxford University Press 2005, str. 38 ISBN 0-19-926479-1
  2. Rječnik filozofskih pojmova, Duša svijeta, Filozofija.org, ur. M. Borić, A. Jergovski
  3. Rječnik filozofskih pojmova, Duša svijeta, Filozofija.org, ur. M. Borić, A. Jergovski
  4. The Oxford Companion to Philosophy, Anima mundi, ur. Ted Honderich, Oxford University Press 2005, str. 38 ISBN 0-19-926479-1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]