Prijeđi na sadržaj

Dubašnica

Izvor: Wikipedija

Dubašnica je nekadašnje selo i župa na sjeverozapadu otoka Krka, koje je osnovano negdje pred kraj 15 stoljeća, najkasnije 1491. kada su žitelji dobili pravo na vlastitog župnika.[1] Selo Dubašnica je izumrlo u 18. stoljeću od malarije[2], a u 19. stoljeću njegovu funkciju preuzima naselje Bogovići u kojima je 1644. započela gradnja kapele Majke Božje Karmelske,[3] ali je ime župe i dalje ostalo Dubašnica, a prisutno je i danas u imenu općine Malinska – Dubašnica. Na mjestu nekadašnje kapelice danas se nalazi Župna crkva sv. Apolonara,[4] a mjesto Bogovići danas je gotovo sraslo s Malinskom. Područje današnje Dubašnice čini 19 manjih naselja.

Ime[uredi | uredi kôd]

Ime je dobila po hrastu (dubu), odnosno gustim šumama duba kojima je taj kraj bio prekriven.

19 naselja Dubašnice[uredi | uredi kôd]

Bogovići (nekadašnje središte, danas tu funkciju ima Malinska), Barušići, Kremenići, Ljutići, Milčetići, Milovčići, Oštrobradići, Porat, Radići, Sv. Ivan, Strilčići, Sabljići, Sv. Anton, Sv. Vid-Miholjice, Turčići, Vantačići, Zidarići, Žgombići[5]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Sredinom 15. stoljeća na područje Dubašnice, Šotoventa i sjeverni dio općine Dobrinj knez Ivan VII. Frankopan, je naselio 200-tinjak obitelji s Velebita kojima je dao zemlju na upravljanje, a zauzvrat su morali davati dio prinosa njegovoj plemićkoj obitelji. Dotadašnje hrvatsko stanovništvo te je doseljenike zvalo Murlacima ili Morlacima, tj. Vlasima. Međutim, tako su otočani općenito nazivali stanovnike priobalja; npr. stanovnici Krka i Mlečani kanal između Krka i Vinodola nazivali su Murlačkim kanalom. Prema tome radilo se zapravo većinom o Hrvatima, a što potvrđuju i njihova prezimena prema kojima su sela kasnije i dobila nazive. Osim Hrvata bilo je i nekoliko doista vlaških obitelji.

Već koncem 15. st. dio doseljenika je odselio u Istru i naselio se na područje planine Ćićarije, tzv. Ćići.

Do 19. stoljeća ti su doseljenici u Dubašnicu (Morlaci) govorili jednom vrstom romanskog dijalekta,krčkorumunjski ili se još koristi naziv Murlačka Besida, koji je s vremenom poprimio većinu slavenskih riječi. Za razliku od njihovog jezika koji je izumro, dio onih Murlaka koji su odselili u Istru još i danas govore posebnom vrstom romanskog narječja Istrorumunjskim.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Poljodjelstvo, povrtlarstvo i vinogradarstvo.

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Poznato je da je pustinja Prizidnice na otoku Čiovu imao pripadnike koji su došli čak iz ovog sela.

Izbor iz literature o Dubašnici[uredi | uredi kôd]

  • Tomislav Galović: O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, Adamić, Rijeka i Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 2004.
  • Tomislav Galović: Pregled povijesti Dubašnice na otoku Krku/Dubašnica – Land und Leute, Panonski ljetopis – Pannonisches Jahrbuch – Pannon Ėvkönyv – Panonski letopis, godina 2004., izd. Pannonisches Institut, Pinkovac – Güttenbach 2004.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tomislav Galović, Dubašnica na otoku Krku[neaktivna poveznica]
  2. Dubašnica - Hrvatska enciklopedija
  3. Hrvatska znanstvena bibliografija (CROSBI)
  4. Otok Krk, Malinska - Malinska[neaktivna poveznica]
  5. Malinska. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2009. Pristupljeno 27. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]