Dubravka Ugrešić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dubravka Ugrešić

Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949.) hrvatska je književnica, esejistica i prevoditeljica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dubravka Ugrešić završila je komparativnu i rusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Institutu za teoriju književnosti pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu radila je gotovo dvadeset godina. Iz političkih razloga početkom devedesetih godina primorana je napustiti Hrvatsku. Trenutačno živi u Amsterdamu, povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima te piše za europske novine i časopise.

Ugrešić je u Hrvatskoj najpoznatija po kratkom romanu Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma i savjete. Štefica Cvek u raljama života jest, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena i na film (U raljama života Rajka Grlića).

U istom vedrom tonu i postmodernističkom stilu stalnog propitivanja prirode pisanja i književnosti te suprotstavljanja popularne kulture visokoj literaturi, nastale su njezine zbirke kratkih priča Poza za prozu, Život je bajka, te roman Forsiranje romana-reke.

Problematiziranjem egzila i pitanjima identiteta bave se njezini kasniji romani Muzej bezuvjetne predaje i Ministarstvo boli, dok roman Baba Jaga je snijela jaje razvija lik Babe Jage, stare vještice iz mitova, bajki i narodnih predanja, od samih začetaka mita do zanimljivih likova starih žena i njihovih suvremenih sudbina. Dubravka Ugrešić nagrađena je s nekoliko međunarodnih nagrada za svoj esejistički rad, počevši od zbirki Američki fikcionar i Kultura laži, te zbirke eseja, Zabranjeno čitanje, koja se bavi književnim trivijalnostima, izdavačima, agentima i piscima. Esejističke knjige Nikog nema doma, Napad na minibar i Europa u sepiji bave se širokim rasponom tema, od digitalne revolucije do služavki s Filipina.

U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom 1984. uredila je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u devet svezaka. Bavila se prijevodima s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) te uredila antologiju alternativne ruske proze (Pljuska u ruci). Autorica je književno-povijesne studije Nova ruska proza. Pisala je scenarije za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje).

Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve europske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama. Dubravka Ugrešić je začetnica ideje i inicijatorica pokretanja kolektivnog rada na Leksikonu YU mitologije.

Wikicitati „Izgleda kako je ova kultura laži nešto što su male jugoslovenske nacije odavno stvorile, naučivši s tim da žive, primenjujući ih do danas. Laganje – baš kao i smrt – postalo je prirodna norma ponašanja, lašci su normalni građani.”
(Dubravka Ugrešić, Kultura laži)

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Mali plamen (knjiga za djecu, 1971.)
  • Filip i Srećica (knjiga za djecu, 1976.)
  • Poza za prozu (1978.)
  • Nova ruska proza (studija, 1980.)
  • Štefica Cvek u raljama života (1981.)
  • Život je bajka (1983.)
  • Forsiranje romana-reke (1988.)
  • Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988.)
  • Pljuska u ruci (antologija alternativne ruske proze, 1989.)
  • Američki fikcionar (zbirka eseja, 1993.)
  • Kultura laži (1996.)
  • Muzej bezuvjetne predaje (1998.)
  • Zabranjeno čitanje (2001.)
  • Ministarstvo boli (2004.)
  • Nikog nema doma (2005.)
  • Baba Jaga je snijela jaje (2008.)
  • Napad na minibar (2010.)[1]
  • Europa u sepiji (2013.)
  • Lisica (2017.)
  • Doba kože (2019.)
  • Tu nema ničega! (2020.)
  • Crvena škola (2021.)

Političke pozicije[uredi | uredi kôd]

Ugrešić smatra da "etabliranjem hrvatske države reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i državnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture"...[2] Godine 2017. navodi kako se u Hrvatskoj javno glorificira fašizam.[3]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Asja Bakić, Dubravka Ugrešić : Napad na minibar, mvinfo.hr, 23. siječnja 2011. (IA), pristupljeno 24. svibnja 2021.
  2. Grozdanić, Dragan. 13. lipnja 2016. Dubravka Ugrešić: Hrvatska po modelu NDH Zanemaren tekst "https://www.portalnovosti.com/dubravka-ugrei-hrvatska-po-modelu-ndh" (pomoć)
  3. Dubravka Ugrešić i 'glorificiranje fašizma u Hrvatskoj': Što hrvatske institucije financiraju u inozemstvu?. 13. lipnja 2016. Zanemaren tekst "https://www.narod.hr/https://narod.hr/hrvatska/dubravka-ugresic-glorificiranje-fasizma-hrvatskoj-sto-hrvatske-institucije-financiraju-inozemstvu" (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta