Dubrovačka Republika (1991.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dubrovačka Republika (1991.). Za druga značenja, pogledajte Dubrovačka Republika.
Dubrovačka Republika
Дубровачка република
Samoproglašena, nepriznata srpska-paradržava u Republici Hrvatskoj
Flag of Croatia (1947–1990).svg
1991.–1992. Flag of Croatia.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Dubrovačke Republike
     Područje pod upravom JNA
     Granice srednjovjekovne Dubrovačke Republike
Glavni grad Dubrovnik (de jure)
Cavtat (de facto)
Jezik/ci srpski (de jure)
hrvatski (de facto)
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1991. Aleksandar Aco Apolonio
Povijest Domovinski rat
 - okupacija Cavtata 15. listopada 1991.
 - uspostavljena 24. studenoga 1991.
 - povlačenje JNA 4. svibnja 1992.
 - ukinuta 4. svibnja 1992.
 - oslobođenje juga Hrvatske 29. listopada 1992.
Površina
 - 1991. 979 km²
Stanovništvo
 - 1991. 71.419 
     Gustoća 73 st/km² 
Valuta jugoslavenski dinar
Vremenska zona UTC+1
Rakete JNA na položaju u prosincu 1991. godine

Dubrovačka Republika (srp. Дубровачка република), naziv za samoproglašenu, nepriznatu marionetsku srpsku-paradržavu unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Proglašena je 24. studenoga 1991. u (od 15. listopada okupiranom) Cavtatu uz vojnu podršku imperijalističke Jugoslavenske narodne armije. Proglasio je javni tužitelj Aleksandar "Aco" Apolonio.[1] Plan je bio proglasiti pan-srpsku državu, koja bi obuhvaćala ozemlje nekadašnje Dubrovačke Republike koja se protezala od Neuma do Prevlake, a ista bi bila u sastavu jedne "nove federalne Jugoslavije" (Velike Srbije).[2][3][4]

Srpski radikali su ovom idejom željeli oživjeti staru ideologiju srbokatoličkog pokreta koji je postojao u gradu Dubrovniku, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, i tako izdvojiti dubrovačko područje iz Hrvatske.

Snovi o tzv. Dubrovačkoj Republici su prestali postojati 4. svibnja 1992., nakon povlačenja JNA.

Povijest[uredi VE | uredi]

Proglašenje, snovi i ideje[uredi VE | uredi]

Početkom 1991., srpski radikali i malobrojni dubrovački autonomaši su vidjeli priliku za proglašenje nove "Dubrovačke Republike" u sastavu Velike Srbije. Po proglašenju u cavtatskom hotelu Croatia, na kojem se okupilo dvjestotinjak ljudi, oko 300 ljudi napustilo je Cavtat. Na skupu proglašeno je tzv. "Malo vijeće Dubrovačke Republike", imalo je 12 članova među kojima su bili Aleksandar Apolonio, Ivo Lang, Miro Bratoš, Mirko Vujačić, Blažo Zlopaša i Uglješa Jović.

U siječnju 1992. vođa neofašističke Srpske radikalne stranke, Vojislav Šešelj, izrazio je namjeru za osnivanjem Velike Srbije koja bi se sastojala od Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, tzv. Republike Srpske Krajine i tzv. Dubrovačke Republike.[5] Šešelj i njegova Srpska radikalna stranka podržali su projekt Ace Apolonija.[6]

Dubrovačka Republika u sastavu Velike Srbije[uredi VE | uredi]

Želja rukovodstva Srbije bila je uključiti Dubrovnik u "pan-srpsku državu", što pokazuje dnevnik Borisava Jovića i komunikacije unutarnjeg kruga savjetnika jugoslavenskog predsjednika Miloševića. Luka Ploče zamišljena je kao mjesto na kojem bi pan-srpska država graničila s Hrvatskom.[7] U studenom 1991. srpsko i crnogorsko rukovodstvo iznosilo je planove Konavle pripojiti Crnoj Gori, a ostatak dubrovačkog područja dijelu Bosne i Hercegovine pod srpskim nadzorom, budućoj Republici Srpskoj.[6][8]

Zbog nužnosti uporabe bosanskohercegovačkog ozemlja za napad na Dubrovnik čelnik bosanskohercegovačkih Srba Radovan Karadžić izjavio je početkom listopada 1991. da Dubrovnik treba spremiti za Jugoslaviju, te da podržava ideju posebne republike unutar buduće Jugoslavije. Tjedan dana kasnije u telefonskom razgovoru s Gojkom Đogom Karadžić je izjavio:

Wikicitati „Grad se mora staviti pod vojno zapovjedništvo... Nikada nije bio hrvatski!”

Đogo je odgovorio da dubrovačko područje treba etnički očistiti:

Wikicitati „Spali sve i zbogom! ... Gore sjeverno od Rijeke dubrovačke ubiti svakoga!”
(Gojko Đogo Karadžić)

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Obrana Dubrovnika
Dubrovnik je bio u potpunosti okružen snaga srpske vojske. Prva crta obrane je postavljena na potezu naselje Sustjepan (na zapadnom prilazu Gradu) – naselje Nuncijata – Jadranska magistrala (iznad naselja Gruž i Starog Grada) – utvrda Imperial na brdu Srđ – naselje Orkanski visovi – hotel Belvedere (na istočnom prilazu Gradu Dubrovniku). Malobrojni minobacači su raspoređeni u kampu Solitudo na Babinom kuku te Bogišićevom parku na Ilijinoj Glavici.

Opsada Dubrovnika nije prošla nezapaženo pa su uskoro u grad stigli promatrači međunarodne zajednice, koji su u nekoliko navrata posredovali u uspostavi primirja koje je JNA redovito prekidala novim napadima na Dubrovnik. Slike i snimke razaranja Dubrovnika vrlo brzo su obišle svijet. U opkoljenom gradu, koji je bio bez električne energije i vode, na prostoru ne većem od 10-ak km2, u zatočeništvu je ostalo oko 50.000 stanovnika i izbjeglica iz Dubrovačkog primorja, Rijeke dubrovačke, Župe i Konavala. Tijekom svih ovih napada i opsade Dubrovnika, neprijateljska vojska je bacala letke s pozivom na predaju i pružanje otpora braniteljima Dubrovnika.

Civilno stanovništvo nije pošteđeno od nasilja. Mala naselja su opljačkana i zapaljena, požari su zahvatili polja i voćnjake, a stoka je ubijena. Hrvatsko stanovništvo Dubrovnika je uglavnom napustilo grad uslijed nasilja.[9] Dio stanovništva završilo je u sabirnim logorima u Bileći i Morinju. Poharane su Konavle, Župa dubrovačka i Dubrovačko primorje, granatiran je Grad, a Pelješac je ostao netaknut.

Milan Milišić, pjesnik srpskog podrijetla, prva je žrtva napada na grad Dubrovnik. Poginuo je u svom stanu 5. listopada 1991. godine od krhotine četničke granate ispaljene s raketne topovnjače.

Oslobođenje Dubrovnika[uredi VE | uredi]

U Obranu Dubrovnika spadaju i operacije Čagalj, Tigar, Oslobođena zemlja, Vlaštica i Operacija Konavle.

Nakon što je JNA u siječnju 1992. pristala na primirje, dubrovačko područje južno od Stona ostalo je pod opsadom. Snage JNA su protjerane u svibnju 1992., a borbe između hrvatskih i srpskih vojnih snaga su trajale do 23. listopada 1991. godine. Projekt Republike je potpuno propao 1992. godine, s odlaskom JNA, a Dubrovnik i okolica ostali su u sastavu Republike Hrvatske.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kako je prije 25 godina propao pokušaj uspostavljanja Dubrovačke Republike Aca Apolonija, dubrovniknet.hr
  2. Osnivanje samostalne Dubrovačke republike
  3. www.sense-ageny.com, "KAKO JE OBNAVLJANA "DUBROVAČKA REPUBLIKA"", objavljeno 11. prosinca 2002., pristupljeno 16. ožujka 2018.
  4. iwpr.net, "ANALIZA: Obnova 'Dubrovacke republike'", objavljeno 6. listopada 2001., pristupljeno 16. ožujka 2018.
  5. Daily report: East Europe, Issues 1-10. United States: Foreign Broadcast Information Service, 1992. Pp. 49.
  6. 6,0 6,1 ICTY, str. 44342 (engleski). Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pristupljeno 16. ožujka 2018.
  7. Josip Glaurdić. The Hour of Europe: Western Powers and the Breakup of Yugoslavia. Yale University Press, 2011 Pp. 229.
  8. Judith Armatta. Twilight of Impunity: The War Crimes Trial of Slobodan Milosevic. Pp. 402.
  9. Paul Mojzes. Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the Twentieth Century. Lanham, Maryland, USA: Rowman & Littlefield Publishers, 2011. Pp. 154.