Dunavski limes

Izvor: Wikipedija
Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio)
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Austrija Njemačka Slovačka
Godina uvrštenja2021. (44. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1608

Dunavski limes (latinski Danuvium limes) je veličanstvena granična crta (limes) utvrda kojom je od 1. do 6. stoljeća utvrđena granica uz rijeku Dunav koja je odvajala Rimsko Carstvo od nepokorenih germanskih plemena. Dunavski se limes sastojao od noričkog, panonskog i mezijskog dijela koji se protezao u duljini od 2.000 km od Eininga u Bavarskoj do Crnog mora. Sveukupno, obrana Dunava se sastojala od 12 legionarskih utvrda, više od 200 pomoćnih utvrđenja i stotina nadzornih tornjeva. Utvrde su međusobno bile udaljene 10 - 30 km, a tornjevi 1 - 2 km.[1]

Norički limes[uredi | uredi kôd]

Norička granica u današnjoj Austriji.

Zapadni dio Dunavske granice štitio je rimsku provinciju Norik u današnjim Austrijskim pokrajinama Gornja Austrija i Donja Austrija. Prolazio je Dunavom od Passaua/Boiodurum (Bad Gögging u Bavarskoj) do Zeiselmauera/Cannabiaca (Iža u Slovačkoj). Ona je također bila i ripa (riječna granica), koju je čuvao labavi niz kohortnih utvrda. Glavna cesta na noričkom limesu bila je via iuxta amnem Danuvium. Prvotno jednostavne građevine od drveta i zemlje sustavno su preuređene pod carem Hadrijanom u kamene logore. Tijekom 4. stoljeća ponovno su osuvremenjeni i masovno ojačani. Između logora, na strateškim mjestima ili dobrim promatračkim mjestima, bile su stražarnice ili signalne kule, a u kasnoj antici i burgusi. U srednjem dijelu, između logora Favianis i Melk, samo sporadično su građene karaule. Ovdje je uska dolina Wachaua, sa svojim gustim šumovitim obroncima, otežavala pristup obali rijeke, pružajući određenu obrambenu funkciju. Svaki kamp imao je svoju riječnu luku ili pristanište i skladište jer je Dunav bio ne samo granični pojas, već i najvažniji prometni i trgovački put u regiji. S vremenom su neposredno uz logore formirana civilna naselja ili vicusi. U neposrednom zaleđu limesa nastaju gradovi ograđeni zidinama ili municipiji, kao na primjer Aelium Cetium (Sankt Pölten) ili Ovilava (Wels). Oni su bili administrativna ili trgovačka središta regije. U kasnoj antici noričko područje bilo je podijeljeno na dva dijela (pars inferior i pars superior)[2] i vjerojatno je stvorena druga, obrambena linija na začelju (Castrum Locus Felicis).

Okupacijske postrojbe Exercitus Noricus sastojale su se uglavnom od pomoćnih kohorti, a legija stacionirana u Lauriacum/Enns-u djelovala je kao strateška rezerva. Nadzor i sigurnost Dunava i njegovih pritoka bili su u nadležnosti Classis Pannonia. Jedinicama legija, pomorskih i pomoćnih snaga zapovijedali su dotični namjesnici. U kasnoj antici (prema Notitia Dignitatum) četiri novoosnovane flotile preuzele su taj zadatak. Od 3. stoljeća, norijski comitatenses, ripenses i liburnari bili su pod zapovjedništvom dvaju generala: Comes Illyrici i Dux Pannoniae Primae et Norici Ripensis.

Godine 2021., ostaci zapadne Dunavske granice Rimskog Carstva su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi[3]. Ukupno 77 lokaliteta u rasponu od gotovo 600 km, zaštičeni su „jer odražavaju specifičnosti ovog dijela rimske granice od odabira lokaliteta, te ključnih elementa poput cesta, legijskih utvrda i s njima povezanih naselja, malih utvrda i privremenih logora, te način na koji se te građevine odnose naslokalnom topografijom”[3].

Panonski limes[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Panonski limes
Panonski limes

Panonski limes išao je do Singidunuma (Beograd). Najprije se sastojao od bedema s kulama od drveta, a potom od opeke ili kamena. Poslije su podignuti stalni logori legija. Poznatiji logori bili su Castra Regina, Castra Batava, Pasau, Vindobona, Carnuntum, Aquincum, Altinum (Mohač), Ad Militare (Batina), Cusum (Petrovaradin), Acumincum (Stari Slankamen).

Mezijski limes[uredi | uredi kôd]

Mezijski limes

Mezijski limes išao je od Crnog mora do Singidunuma (Beograda). Vojni put išao je desnom obalom Dunava, kod Đerdapa bio je drvene konstrukcije (rupe za debla u stijenama). Stalni logor bio je današnji Kalemegdan a na lijevoj obali Dunava kaštel Panoucea (Pančevo). Kašteli na desnoj obali bili su i Vincea (Vinča), Tricornium (Ritopek), i na ušću Velike Morave, možda kod Kuliča. Glavno utvrđeno mjesto bio je Viminatium, blizu ušća Mlave u Dunav na visoravni. Kod Rama je bilo utvrda Lederata. Kaštel Pincum kod Velikog Gradišta danas je pod vodom. Postoji još čitav niz kaštela i utvrđenja na ovom području.

Galerija[uredi | uredi kôd]

  • Kaštel Castra Cannabiaca u Zeiselmaueru (Donja Austrija)
    Kaštel Castra Cannabiaca u Zeiselmaueru (Donja Austrija)
  • Maketa utvrde Castra Cannabiaca (Donja Austrija)
    Maketa utvrde Castra Cannabiaca (Donja Austrija)
  • Maketa gradskih vrata Porta Principalis Dextra, Comagena(Tulln)
    Maketa gradskih vrata Porta Principalis Dextra, Comagena(Tulln)
  • Rimski toranj soli u Tullnu
    Rimski toranj soli u Tullnu
  • Rimski kaštel Favianis (Mautern an der Donau)
    Rimski kaštel Favianis (Mautern an der Donau)
  • Apsida sv. Lorenca, Lauriacum (Enns)
    Apsida sv. Lorenca, Lauriacum (Enns)
  • Rekonstrukcija utvrde Kastell Schlögen (Gornja Austrija)
    Rekonstrukcija utvrde Kastell Schlögen (Gornja Austrija)
  • Ostaci utvrde Gerulata kod Bratislave, Slovačka
    Ostaci utvrde Gerulata kod Bratislave, Slovačka
  • Ostaci tvrde Castra Celemantia kod Iža, Okrug Komárno, Slovačka
    Ostaci tvrde Castra Celemantia kod Iža, Okrug Komárno, Slovačka


Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Norički limes
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Panonski limes
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Mezijski limes
  1. ↑ Says, Picard578. 14. studenoga 2021. Danube Limes. History and War (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2021. Pristupljeno 12. siječnja 2022.
  2. ↑ Prema Notitia Dignitatumu occ.:XXXIV
  3. ↑ a b - Dunavski limes (zapadni dio) na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 19. lipnja 2022.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

v • u
Svjetska baština u Austriji
Kulturna baština (11)
Povijesno središte Beča (2001.) • Povijesno središte Graza i Dvorac Eggenberg (1999.) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio), Zajedno s Njemačkom i Slovačkom (2021.) • Hallstatt-Dachstein u području Salzkammerguta (1997.) • Nacionalni park Nežidersko jezero1) (2001.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Povijesno središte Salzburga 1996.) • Dvorac Schönbrunn (1996.) • Željeznica Semmering (1998.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden bei Wien) (2021.) • Dolina Wachau (2000.)
Austrijska zastava
Prirodna baština (1)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna svjetska baština (3)

1) Zajednička svjetska baština s Mađarskom 2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja 3) Zajedno s 12 drugih europskih zemalja 4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja 

v • u
Svjetska baština u Slovačkoj
Kulturna dobra (6)
Rudarski grad Banská Štiavnica (1993.) • Povijesno središte Bardejova (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio)4) (2021.) • Gradovi Levoča i Spišské Podhradie s okolnim spomenicima (Dvorac Spiš, Spišská Kapitula i Žehra) (1993.) • Slovačke drvene crkve na Karpatima (2008.) • Selo Vlkolínec (1993.)
Slovačka zastava
Prirodna dobra (2)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe1) (2007.) • Krške špilje Aggteleka i Slovačkog krša 2) (1995.)
Nematerijalna
svjetska baština (5)
Fujara i njezina glazba (2008.) • Kultura gajdi (2015.) • Višeglasno pjevanje Horehronie (2017.) • Lutkarstvo u Slovačkoj i Češkoj3) (2016.) • Glazba iz Terchová (2013.)

1) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [4]  2) Zajednička svjetska baština Mađarske i Slovačke  3) Zajednička svjetska baština Češke i Slovačke  4) Zajednička svjetska baština Njemačke, Austrije i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dunavski_limes&oldid=6883274"