Dvorac Kerestinec

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dvorac Kerestinec.jpg

Dvorac Kerestinec, renesansnobarokni kaštel u mjestu Kerestinec, u općini Sveta Nedelja, zaštićeno kulturno dobro.[1] Povijesni izvori uspjeli su zabilježiti sudjelovanje kerestinečkih kmetova, nastanjenih oko dvorca, u velikoj Seljačkoj buni koja se dogodila 1573. godine. Uz njega se veže i Kerestinečka buna iz 1936. godine. Prije Drugog svjetskog rata dvorac služio kao sabirni logor, a nakon rata u njemu se smješta vojska.

Opis[uredi | uredi kôd]

Dvorac je smješten jugoistočno od Samobora, u nizini, usred prostranog perivoja. Sagradila ga je grofovska obitelj Erdödy 1575. g., kao nizinsku tvrđavu s četiri ugaone kule, okruženu vodenim rukavcima. Dvorac je krajem 18. st., prelaskom u vlasništvo obitelji Palavini barokiziran, o čemu svjedoči dekoracija sjevernog pročelja kao i dviju kula koje ga flankiraju. Nakon potresa 1883. godine, u kojem je pretrpio velika oštećenja, slijedi obnova te dolazi do izmjena na dvorišnim fasadama. Svojom poviješću, arhitektonskim oblikovanjem te veličinom perivoja spada među najznačajnije građevine samoborske okolice, a jednako tako značajan je i u pregledu dvoraca kontinentalne Hrvatske.

Sam dvorac je građevina četverokutnog tlocrta s cilindričnim kutnim kulama i otvorenim arkadnim hodnikom s dvorišne strane. Riječ je o renesansnom kaštelu s fortifikacijskim elementima.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Radovi su počeli 1565. godine, znatno je proširen i utvrđen 1575. i kasnije, a nakon što su osmanske čete poharale ovaj kraj, grofovi Erdödy napustili su utvrdu na Okiću i naselili se u Kerestincu. Erdödyjevi su upravljali Okićkim (Kerestinečkim) vlastelinstvom sve do 1860. godine, a u "castellumu Kerestinecz", kako se spominje 1578., uglavnom su imali svoje kastelane.

Vlasnici, obitelj Erdody, 1576. godine počinju preuređivati dvorac. Nadograđivan je u 18. i 19. stoljeću. Godine 1861. kao vlasnik upisan je H. Pallavicini, a 1904. godine A. pl. Turk. Na početku XX. stoljeća kupuje ga R. Hafner, koji gradi nove gospodarske zgrade, te sasvim uređuje dvorac. Antun Mihalović kupuje ga 1922. godine.

Najveća šteta na dvorcu je nastala za vrijeme velikog potresa 1880. godine koji je pogodio cijeli zagrebački kraj.

Za vrijeme NDH 1941. postala je časnička škola za obrazovanje naboljih časnika, a sabirnim logorom postao je 19. travnja 1941. odlukom Redarstvenog ravnateljstva za Zagreb.

U novije vrijeme, dvorac je bio vojarna JNA, a potom i Hrvatske vojske. Postao je poznat po sudskih presudama za mučenja tijekom ranih devedesetih kada stječe nadimak "Krvavi dvorac".

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Pod oznakom Z-1720 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "profana graditeljska baština".[1]

Današnja namjena[uredi | uredi kôd]

Tijekom godine u dvorcu se održavaju se razne manifestacije.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Kerestinec, Dvorac Kerestinec Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 10. lipnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Cro semicolon plain.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u OTRS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.