Edvard Beneš

Izvor: Wikipedija
Edvard Beneš
Edvard Beneš

Predsjednik Čehoslovačke
trajanje službe
28. listopada 1945. – 7. lipnja 1948.
Prethodnik Emil Hácha
Nasljednik Klement Gottwald
Predsjednik Čehoslovačke
u izbjeglištvu
trajanje službe
listopad 1939. – 2. travnja 1945.
Predsjednik Čehoslovačke
trajanje službe
18. prosinca 1935. – 5. listopada 1938.
Prethodnik  Tomáš Garrigue Masaryk
Nasljednik Emil Hácha
Predsjednik Vlade Čehoslovačke
trajanje službe
26. rujna 1921. – 7. listopada 1922.
Prethodnik  Jan Černý
Nasljednik Antonín Švehla
Rođenje 28. svibnja 1884., Kožlany, Češka
Smrt 3. rujna 1948., Sezimovo Ústí, Češka
Politička stranka Češka narodna socijalna stranka

Edvard Beneš (Kožlany, 28. svibnja 1884.Sezimovo Ústí, 3. rujna 1948.) bio je čehoslovački političar i diplomat liberalne orijentacije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Prije prvog svjetskog rata profesor sociologije na Praškom sveučilištu. Za vrijeme prvog svjetskog rata, godine 1914., osniva tajni revolucionarni odbor Maffia, a početkom 1915. emigrira u Pariz, gdje kao najbliži suradnik Tomaša Masaryka radi na oslobođenju čeških i slovačkih zemalja od habsburške monarhije.[1]

Nakon raspada Austro-Ugarske i formiranja nove države Čehoslovačke postaje ministar vanjskih poslova (1918. – 1935.), a kraće vrijeme, 1921. – 1922. i predsjednik vlade. Lider Narodno-socijalističke stranke 1920. – 1935. godine. Aktivan u Ligi naroda. Sklapa ugovor o prijateljstvu s Francuskom (1924.) i obrambeni savez zvan Mala Antanta s Jugoslavijom i Rumunjskom

Godine 1935. postaje nasljednik Masaryka na mjestu predsjednika republike. Nakon Münchenskog sporazuma u rujnu 1938., kojim su Francuska i Velika Britanija odobrile Njemačkoj pripojenje Sudeta (nadajući se da će Hitlerove osvajačke apetite usmjeriti ka istoku, protiv SSSR-a), Beneš se pokorio i odustao od pokušaja vojne obrane. Njemačka bez otpora pripaja Sudete, a Beneš 5. listopada 1938. podnosi ostavku i emigrira u SAD.

Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata prelazi u London, gdje 1940. postaje predsjednik Nacionalnog vijeća Čehoslovačke republike, koje saveznici priznaju kao legitimnu vladu u izbjeglištvu.

Svibnja 1945. vraća se u oslobođenu Čehoslovačku i preuzima položaj predsjednika republike, što potvrđuju i izbori održani 1946. godine. Pokušava zaustaviti komunističko osvajanje vlasti, ali u tome ne uspijeva. Na izborima 1946. Komunistička partija Čehoslovačke dobila je 38% glasova i njen lider Klement Gottwald postao je predsjednik koalicijske vlade. Vojska SSSR prisutna je na tlu Čehoslovačke, a zapadne se sile ne miješaju. U veljači 1948., nakon demonstracija koje organiziraju komunisti, predstavnici građanskih stranaka istupaju iz vlade i Gottwald stvara tzv. vladu Narodnog fronta s komunistima i socijalistima. Nastavljaja raditi na uvođenu jednostranačke vlasti i potpunom vezanju zemlje uz SSSR. U svibnju je proglašen novi ustav, a u lipnju Beneš podnosi ostavku i ubrzo poslije toga umire. Na izborima radničke stranke dobivaju 90% glasova i Gottwald postaje predsjednik Republike.

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio je knjigu memoara Sjećanja 1947., a posmrtno je izdanja knjiga Od Münchena do novog rata i nove pobjede (1954.)

Izvor[uredi | uredi kôd]

  1. Preclík, Vratislav. Masaryk a legie (Masaryk and legions), váz. kniha, 219 pages, first issue vydalo nakladatelství Paris Karviná, Žižkova 2379 (734 01 Karvina, Czech Republic) ve spolupráci s Masarykovým demokratickým hnutím (Masaryk Democratic Movement, Prague), 2019, ISBN 978-80-87173-47-3, pages 8 - 34, 36 - 39, 41 - 42, 106 - 107, 111-112, 124–125, 128, 129, 132, 140–148, 184–215.