Iseljavanje i progon Židova u arapskom svijetu

Izvor: Wikipedija
Židovi iz Jemena putuju iz Adena u Izrael

Egzodus Židova iz arapskih i islamskih država (arapski هجرة اليهود من الأراضي العربية; hebrejski פליטים יהודים ממדינות ערב) bio je masovni odlazak Židova iz arapskih i nekih drugih islamskih država nakon proglašenja države Izrael 1948. Iako su židovske migracije u Svetu zemlju započele još krajem 19. stoljeća, masovne razmjere poprimili su tek nakon što je završio Arapsko-izraelski rat 1948.[1][2][3]

Od 1948. do ranih 1970-ih, otprilike 800.000-1.000.000 Židova je napustilo svoje domove u arapskim državama; 260.000 je stiglo u Izrael između 1948. i 1951., a daljnjih 600.000 do 1972.[4][5][6] Migracije su bile dijelom dobrovoljne a većim dijelom prisilne. U tom razdoblju, Libanon je bio jedina arapska država u kojoj se povećao broj Židova, većinom zbog izbjeglica iz drugih država.[7] 2002., čak 40 % izraelskih Židova činili su potomci iz arapskih država.[6]

Razlozi egzodusa bili su progon, antisemitizam, politička nestabilnost, želja za ostvarenjem cionističkih ciljeva kao i osveta zbog egzodusa stotina tisuća Palestinaca iz Palestine nakon 1948. Dio Židova dobrovoljno se odselio kako bi se vratio u svoju pradomovinu, Svetu Zemlju. Omjer izbjeglica i dobrovoljnih useljenika i danas je sporna tema podložna raspravama, no prema Međunarodnom centru za raseljene, nakon 1948. bilo je otprilike 600.000 židovskih izbjeglica registriranih u Izraelu.[8] Danas praktički nema židovskih izbjeglica iz arapskih zemalja u Izraelu jer su integrirani i postali dio društva hebrejske države. 31.000 libijskih Židova pobjeglo je u Izrael do 1951., ostalima je državljanstvo ukinuto 1961., a ostatak je evakuiran nakon Šestodnevnog rata. Otprilike 50.000 jemenskih Židova evakuirano je između 1949. i 1950. zbog straha od sigurnosti. 150.000 iračkih Židova napustilo je svoju domovinu uz blagoslov iračke vlade 1950., koja je naredila "progon Židova koji su odbili potpisati izjavu o anti-cionizmu".[9] Egipatski Židovi počeli su bježati nakon 1948. dok je ostatak, otprilike 25.000, protjeran nakon 1956. Alžirski Židovi izgubili su državljanstvo 1962. te su većinom otišli u Francusku. Nakon suše i gladi u Etiopiji, gotovo cijela židovska populacija je evakuirana u Izrael u dva navrata putem zračnih koridora: 1984. je evakuirano 15.000 Židova a 1991. čak 20.000.[10]

Mnogi od njih su morali prodati, napustiti ili prokrijumčariti svoje vlasništvo iz država koje su napuštali.[11][12][13] Migracije su nastale i u ne-arapskim državama, kao što su Turska, Afganistan i Iran.

Migracija u brojkama[uredi | uredi kôd]

Karta tzv. "Ma'abarota" po Izraelu, izbjegličkih logora za Židove imigrante

Prema procjenama UN-a, oko 856.000 osoba židovskog podrijetla napustilo je arapske države nakon 1948. Danas ih je 99,5 % nestalo a ostalo ih je sveukupno samo 4.500.[2] U Bagdadu je prema nekim procjenama trećina stanovništva bila židovskog podrijetla, a diljem Bliskog istoka napuštene su sinagoge, bolnice, škole, hramovi i druge kulturne ustanove koje su bile na tim područjima 1.000 godina prije islama.[2] Prema izvještaju BBC-a, u 2005. bio je još samo jedan Židov u Afganistanu.[14] Židovi su napustili područje pet puta veličine Izraela.[2]

Broj Židova u arapskim državama: 1948., 1972., 2000. i 2008.
Država ili teritorij Broj Židova 1948. Broj Židova 1972. Broj Židova 2001.[15] Broj Židova 2008.
Aden 8,000[16] ~0 ~0
Alžir 140,000[16][17] 1,000[18] ~0 ~0
Bahrein 550–600[19] 36 50[20]
Egipat 75.000[16]–80,000[17] 500[18] ~100 100[21]
Irak 135.000[16]–140.000[17] 500[18] ~200 100[22][23][24]
Libanon 5,000[16]–20,000[25] 2,000[18] < 150 20-40[26]
Libija 35.000[17]–38,000[16] 50[18] 0 0
Maroko 250.000[17]–265,000[16] 31.000[18] 5.230 3.000[21]
Sudan 350 ~0 ~0
Sirija 15.000[17]–30,000[16] 4.000[18] ~100 100[27]
Tunis 50.000[17]–105,000[16] 8.000[18] ~1.000 1,100[21]
Jemen 45.000[17]–55,000[16] 500[18] 400-600 330[28]-350.[29]
Ukupno 758.350–881.350 47.550 <7.300 <6.400

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Samuel G. Freedman. 11. listopada 2003. Are Jews Who Fled Arab Lands to Israel Refugees, Too?. New York Times. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  2. ↑ a b c d Lyn Julius. 25. lipnja 2008. Recognising the Jewish 'Nakba'. Guardian. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  3. ↑ World Jewish Population (PDF). Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  4. ↑ Schwartz, Adi. 4. siječnja 2008. All I Wanted was Justice. Haaretz. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2016. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  5. ↑ Malka Hillel Shulewitz, The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands, Continuum 2001, pp. 139 and 155.
  6. ↑ a b Ada Aharoni "The Forced Migration of Jews from Arab Countries  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2012. (Wayback Machine), Historical Society of Jews from Egypt website. Accessed February 1, 2009.
  7. ↑ Parfitt, Tudor. (2000) p. 91.
  8. ↑ Profile of Internal Displacement: Israel - Compilation of the information available in the Global IDP Database of the Norwegian Refugee Council. Internal Displacement Monitoring Centre (IDMC). 2. lipnja 2005. str. 11. Pristupljeno 24. listopada 2011.
  9. ↑ Pappe, 2004, p.177
  10. ↑ Justin Pearce. 23. lipnja 1999. World: Africa - Ethiopia's Jews: The last exodus. BBC News. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  11. ↑ Sidney Zabludoff. Travanj 2008. The Palestinian Refugee Issue: Rhetoric vs. Reality. Jerusalem Center Projects and On-Line Publications. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. prosinca 2008. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  12. ↑ Malka Hillel Shulewitz, The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands, Continuum 2001, pp. 52,71,87,92,100,110,113-114,116,135,139.
  13. ↑ Rayyum Al-Shawaf, Iraqi Jews: A story of mass exodus, Democratiya 7 2006.
  14. ↑ 'Only one Jew' now in Afghanistan. BBC News. London. 25. siječnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2012. Pristupljeno 5. siječnja 2010.
  15. ↑ Shields, Jacqueline. Jewish Refugees from Arab Countries. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 22. svibnja 2006.
  16. ↑ a b c d e f g h i j Avneri, 1984, p. 276.
  17. ↑ a b c d e f g h Stearns, 2001, p. 966.
  18. ↑ a b c d e f g h i Leon Shapiro, World Jewish Population, 1972 Estimates. American Jewish Year Book vol.73 (1973), pp.522-529
  19. ↑ The Virtual Jewish History Tour - Bahrain
  20. ↑ Bahrain Names Jewish Ambassador. BBC News. 29. svibnja 2008. Pristupljeno 29. svibnja 2008.
  21. ↑ a b c Jewish Virtual Library
  22. ↑ Baghdad's last rabbi to leave Iraq  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2006. (Wayback Machine), Haaretz
  23. ↑ Baghdad Jews Have Become a Fearful Few, New York Times, 01-06-2008. Preuzeto 24-05-2011.
  24. ↑ Van Biema, David. 27. srpnja 2007. The Last Jews of Baghdad. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2011. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  25. ↑ Jews of Lebanon. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  26. ↑ The Jews of Lebanon: Another Perspective. 20. studenoga 2009. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  27. ↑ Jewsih Virtual Library
  28. ↑ Haaretz.com
  29. ↑ Yemenite Jews{Note: on November 1, 2009 the Wall Street Journal reports in June 2009 an estimated 350 Jews were left-of whom by October 2009-60 had immigrated to the United States and 100 were considering to leave}

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Parfitt, Tudor. Israel and Ishmael: Studies in Muslim-Jewish Relations, St. Martin's Press, 2009. ISBN 978-0-312-22228-4
  • Schulewitz, Malka Hillel. (2001). The Forgotten Millions: The Modern Jewish Exodus from Arab Lands. London. ISBN 0-8264-4764-3
  • Stearns, Peter N. Citation from The Encyclopedia of World History Sixth Edition, Peter N. Stearns (general editor), © 2001 The Houghton Mifflin Company, at Bartleby.com

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Iseljavanje_i_progon_Židova_u_arapskom_svijetu&oldid=6700926"