Ekumenski sabor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ekumenski sabor (grč. Οικουμενική Σύνοδος; lat. Concilium oecumenicum), nazivan još i Ekumenski koncil naziv je za sastanak biskupa cijele Crkve, koji su se sabrali kako bi razgovarali i odlučivali o crkvenom nauku i djelovanju.

Naziv[uredi VE | uredi]

Izraz »ekumenski« dolazi od grčke riječi Οικουμένη, koja doslovno znači »naseljen«, te je izvorno označavala prostor Rimskog Carstva. Ta je riječ pridodana riječi Σύνοδος (sabor), budući da je najranije opće sabore sazivao rimski car. Kasnije je ovaj izraz dobio šire značenje, te je opisivao čitav prostor naseljen ljudima, pa je tako i sabor postao »opći.«

Podjela saborâ[uredi VE | uredi]

Obično se crkveni sabori dijele na one koje priznaju i Katolička i Pravoslavne Crkve. Ovih sabora ima osam i svi su se održali ne Istoku u razdoblju između 4. i 9. stoljeća. Premda i zapadna i istočna Crkva priznaju prvih sedam (odnosno osam) sabora, ne slažu se oko točne definicije svakog pojedinog od tih sabora.

Nakon Velikog raskola 1054., Katolička Crkva nastavila je s održavanjem ekumenskih sabora na Zapadu, no oni na Istoku nisu priznati. Do danas je Katolička Crkva održala 13 ekumenskih sabora na Zapadu, što, zajedno s prvih osam sabora, čini 21 ekumenski sabor.

Popis ekumenskih sabora[uredi VE | uredi]

Prvih sedam ekumenskih sabora[uredi VE | uredi]

Ove sabore priznaju i Katolička i Pravoslavna Crkva.

Sabor »Quinisextum» (»Peto-šesti« sabor ili Trulski sabor), (692.): donijete neke administrativne i disciplinarne odluke. Pravoslavne Crkve prihvaćaju ga kao dio Šestog ekumenskog sabora, dok ga Katolička Crkva ne prihvaća kao ekumenski sabor.

Osmi ekumenski sabor[uredi VE | uredi]

U nekim Pravoslavnim Crkvama među ekumenske sabore ubraja se i:

Ekumenski sabori Katoličke Crkve[uredi VE | uredi]

Sabor u Pisi, (1409.): nije službeno priznat jer ga nije sazvao papa.
Sabor u Sieni, (1423.-1424.): nije priznat kao ekumenski sabor, a označio je vrhunac koncilijarizma.