Prijeđi na sadržaj

Elektret

Izvor: Wikipedija
Prirodni elektret je turmalin.

Elektret je trajno naelektrizirani i polarizirani dielektrik u kojem je električno polje nalik magnetskom polju stalnih magneta: ako se elektret prereže tako da se razdvoje dijelovi s najjačim pozitivnim i negativnim električnim poljem dobiju se dva elektreta koja sadrže i pozitivni i negativni električni naboj. Hlađenjem ugrijana dielektričnoga materijala u jakom električnom polju mogu na primjer polarizirati neki barijevi titanati i voskovi. Prirodni elektret je turmalin.[1]

Dielektrik

[uredi | uredi kôd]

Dielektrik ili izolator (eng. dielectric, njem. Isolator) je tvar ili medij koji ne vodi električnu struju, to jest vakuum i tvar koja sadrži zanemariv broj slobodnih elektrona i iona koji se mogu gibati pod utjecajem vanjskog električnog polja, odnosno svaka tvar kojoj je električna otpornost veća od 108 Ωm. Električna otpornost jantara veća je od 1016 Ωm, a parafina, sumpora i stakla veća od 1014 Ωm.[2]

Turmalini

[uredi | uredi kôd]

Turmalini (njem. Turmalin < singalski tōramalli) je skupni naziv za trigonske minerale. To su aluminijevi borosilikati vrlo složena sastava, pa je na primjer formula elbaita Na(Li,Al)3Al6(BO3)3Si6O18(OH)4. Kristali su im često lijepo razvijeni, a boja im ovisi o sastavu, pa je rubelit crven, indigolit modar, dravit i šerlit su smeđi, africit je crn. Turmalina ima u granitima i pegmatitima. Bruse se u različitim oblicima kao ukrasno i drago kamenje.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. elektret. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
  2. dielektrik. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.
  3. turmalini. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda