Električni vod

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Električni vod u zaštitnoj plastičnoj cijevi.
Ugradnja električnih vodova.

Električni vod je skup od jednog ili više električnih vodiča, električnih izolatora i različite druge opreme koja služi za prijenos, raspodjelu, razvođenje i priključivanje električne energije ili u telekomunikacijske svrhe (prijenos i razvođenje analognih ili digitalnih signala u javnim i posebnim mrežama, te telekomunikacijskim instalacijama u građevinama i drugim objektima). Vod za prijenos električne energije na veće udaljenosti, te za njezinu raspodjelu u pravilu je visokonaponski, a može biti nadzemni, podzemni i podvodni. [1]

Kabel[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kabel

Kabel je izolirani vod koji se polaže u tlo (podzemni kabel) ili na dno mora, jezera i slično (podvodni kabel), a služi za prijenos i raspodjelu električne energije (energetski kabel ili električni kabel) ili za prijenos zvuka, slike i informacija, te za potrebe signalizacije, mjerenja i kontrole (telekomunikacijski kabel). Kabel se ne koristi za nadzemne (zračne) električne vodove (električni energetski vod za dalekovode), niti se kabelom smatra savitljivi izolirani električni vod za kućne instalacije i pokretljiva trošila. Kabel se sastoji od jednog ili više električnog vodiča, električne izolacije oko svakoga vodiča, plašta od kovine ili plastike, te zaštitnog plašta radi mehaničke, električne ili antikorozijske zaštite.

Niskonaponski vod[uredi VE | uredi]

Niskonaponski vod koristi se za razvođenje električne energije u javnim i industrijskim mrežama, te u električnim instalacijama građevina (stambene i druge zgrade, tuneli, prometnice, industrijska postrojenja, rudnici), u instalacijama vozila, plovila, letjelica i drugo (električna instalacija), te kao priključni vod, to jest za priključivanje niskonaponskih trošila na električnu instalaciju. Analogno se telekomunikacijski i drugi elektronički uređaji putem telekomunikacijskih priključnih vodova priključuju na telekomunikacijsku ili drugu signalnu instalaciju (telefonska instalacija, računalna mreža, antenska instalacija i drugo).

Priključni vod[uredi VE | uredi]

Priključni vod za spajanje niskonaponskih trošila na električnu instalaciju gibak je i savitljiv, a može biti jednožilan i višežilan, već prema broju žila (žica) za vođenje električne struje. Često se više žila zajedno usuče i zaštiti izolacijom u jedan višežilni vod. Osnovna je izvedba priključnoga voda masivna žica ili bakreno uže, obavijeno brizganim slojem nekoga polimernoga materijala, kao što je na primjer poli(vinil-klorid) (PVC), poliuretan i etilen/vinil-acetatna plastika, ili slojem gume (na primjer silikonska guma). Za priključak pokretnih trošila u kućanstvu općenito se koristi obični priključni gipki vod s PVC izolacijom i PVC plaštem, a za stolne svjetiljke, radioaparate, uredske strojeve i slično laki priključni gipki vod. Lakši radionički strojevi i veća pokretna trošila u kućanstvu (na primjer usisavač prašine) priključuju se na instalaciju s pomoću običnoga gipkog voda s gumenom izolacijom i gumenim plaštem, a teški strojevi na otvorenome s pomoću gipkoga voda s gumenom izolacijom i plaštem. Za primjenu u vodi (za električnu rasvjetu, priključak crpke i slično) koristi se teški, vodootporni, gumom izolirani i gipki vod s plaštem. Za stalno polaganje u toplinskim trošilima primjenjuje se jednožilni ili višežilni vod s izolacijom od silikonske gume, za ukrasnu rasvjetu unutarnjih prostora, na primjer za žaruljice božićnoga drvca, međusobno usukane žile gipkoga voda s dvoslojnom PVC izolacijom, a za vanjsku ukrasnu rasvjetu gumom izolirani i gipki vod s plaštem.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. električni vod, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.