Emilij Laszowski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Emilij Laszowski
Emilij Laszowski
Emilij Laszowski
Rođenje 1. travnja 1868.
Smrt 28. studenoga 1949.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar
Portal: Životopis

Emilij Laszowski (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja 1868.Zagreb, 28. studenoga 1949.), bio je hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Emilij Laszowski rodio se je u kaštelu Brlog na Kupi,[1][2] sjeverozapadno od Brloga Ozaljskoga uz samu Kupu, 1868. godine. Potječe iz starog poljskog roda Szeliga.[3] Prezime mu se izvorno piše Łaszowski. Pučku školu i gimnaziju polazio je privatno, a maturirao je u Zagrebu 1887. godine. Kao gimnazijalac proučavao je stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao je medicinu u Grazu, a diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. godine. Od 1891. godine kao pravnik bio je zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Prvi svoj članak objavio je 10. veljače 1889. u karlovačkom Svjetlu pod naslovom »Brlog na Kupi i njegovi gospodari«. Sređivao je arhivsko gradivo brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnikom je i poslije ravnateljom Zemaljskoga arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. godine zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskoga arkiva. Bio je urednikom mjesečnika za rodoslovlje, životoslovje, grboslovlje i pečatoslovlje Vitezović (od 1903. do 1905.). Više godina uređivao je list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskoga povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskoga povjerenstva za nazivlje mjesta.

Grb Laszowskog od roda Szeliga

Zajedno s Velimirom Deželićem starijim obnovio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« (16. studenoga 1905.), bio je Zmaj Brloški i Ozaljski, te prvi Veliki meštar Družbe (do 1935.), a poslije je proglašen Prazmajem Brloškim i Ozaljskim.[4] Na njegov poticaj osnovani su 1907. godine Muzej grada Zagreba[5] s arhivom i zagrebačka Gradska knjižnica kojima je bio ravnatelj (do 1925.). Bio je dionikom u organizaciji Kulturno-historijske izložbe grada Zagreba (1925., prigodom proslave tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva).[5] Sudjelovao je u osnivanju Društva za spasavanje (1909.), prethodnice Hitne pomoći i kojemu je bio prvi, privremeni, predsjednik sve do izbora stalnoga predsjednika Miroslava grofa Kulmera, a Laszowski potom obnaša dužnost tajnika.[3] Bio je urednikom glasila Hrvatski Zmaj (1917., 1918. i 1925.). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa kostiju Zrinskih i Frankopana iz Bečkoga Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb, te kod prijenosa kostiju Eugena Kvaternika u Zagreb kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom Emilija Laszowskog. Zalagao se i postigao je da knez Thurn und Taxis daruje grad Ozalj hrvatskome narodu u kojemu je kasnije uredio Zrinsko-Frankopanski muzej.[2] Inicijatorom je obnove grada Ozlja.[5] Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske surađivao je i objavljivao članke u Hrvatskom kolu (1942.), Nedjeljnim vijestima (1942.), Gospodarstvu (1943), Hrvatskoj prošlosti (1943.), Hrvatskom narodu (1943.–44.), Časopisu za hrvatsku povijest (1943.), Novoj Hrvatskoj (1943.–44.) i drugima.[2]

Umro je u Zagrebu 1949. godine a pokopan je na Mirogoju.[6]

Znanstvena djela i radovi[uredi VE | uredi]

Glavna izdanja arhivske građe za hrvatsku povijest[uredi VE | uredi]

  • Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane, (I-IV), 1904.-1908.
  • Monumenta Habsburgica, (I-III), 1914.-1917.
  • Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, (XII-XVIII), 1929.-1949.
  • Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. stoljeću: izbor isprava feuda Zrinskih i Frankopana, 1951.

Glavna povijesna djela[uredi VE | uredi]

  • Hrvatske povijesne građevine (I.), 1902.
  • Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke 1745-1902, 1903.
  • Matija Vlačić Franković (Mathias Flacius Illyricus): glasoviti Hrvat-Istranin XVI. vijeka, 1909.
  • Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (sur. Velimir Deželić stariji, Janko Barle i Milan Šenoa)[3][7], 1-3, 1910., 1911. i 1924.
  • Povijest Desinca-Prhoća nekoć hrvatske plemenske općine stare županije podgorske, 1914.
  • Iz prošlosti Vrbovca rodnog mjesta hrvatskoga bana Petra grofa Zrinskoga, 1921.
  • Gorski kotar i Vinodol, 1923.
  • Stari i novi Zagreb, 1925. (pretisak 1994.)
  • Grad Ozalj i njegova okolina, 1929.
  • Grof Ivan Zrinski sin sigetskoga junaka, 1934.
  • Grbovi Jugoslavije, (album) (zajedno s Rudolfom Horvatom).
  • Stari lički gradovi, 1941.
  • Rudarstvo u Hrvatskoj, I–II., 1942.–1944.

Urednik i priređivač[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. »Laszowski (Lašovski), Emilij«. U enciklopediji glavne redakcije: Nada Bogdanov, Danko Grlić, Mladen Iveković, Kruno Krstić, Rikard Podhorsky, Borko Vranjican, Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 2. izd., Sv. 4. : (Laghouat - Oživljavanje), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1968., str. 22., (NSK)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 229. – 230.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 [1] Mladen Švab, Uzleti jednoga zmaja: U povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog (28. studenoga 1949.-28. studenoga 1999.), Vijenac, br. 150., mjeseca prosinca 1999., preuzeto 22. rujna 2012.
  4. Družba "Braća hrvatskoga zmaja": Povijest Družbe «Braća Hrvatskoga Zmaja», preuzeto 22. rujna 2012.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Lelja Dobronić, »Laszowski, Emilij«, u publikaciji: Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. sv. : (K – Ren), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1987., ISBN 86-7053-001-5, str. 174. (NSK)
  6. Gradska groblja Zagreb - L, preuzeto 22. rujna 2012.
  7. Archive.org: Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane, preuzeto 22. rujna 2012.
  8. Proleksis enciklopedija: Laszowski, Emilij, preuzeto 22. rujna 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]