Prijeđi na sadržaj

Emilij Laszowski

Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2018. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Emilij Laszowski
Emilij Laszowski
Emilij Laszowski
Rođenje 1. travnja 1868.
Smrt 28. studenoga 1949.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje povjesničar
Portal o životopisima

Emilij Laszowski (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja 1868.Zagreb, 28. studenoga 1949.), bio je hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Emilij Laszowski rodio se je u kaštelu Brlog na Kupi,[2][3] sjeverozapadno od Brloga Ozaljskoga uz samu Kupu, 1868. godine. Potječe iz starog poljskog roda Szeliga.[1] Prezime mu se izvorno piše Łaszowski. Pučku školu i gimnaziju polazio je privatno, a maturirao je u Zagrebu 1887. godine. Kao gimnazijalac proučavao je stare isprave u rodnom Brlogu. Studirao je medicinu u Grazu, a diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1893. godine. Od 1891. godine kao pravnik bio je zaposlen u Zemaljskom arhivu (današnji Hrvatski državni arhiv). Prvi svoj članak objavio je 10. veljače 1889. godine u karlovačkom Svjetlu pod naslovom »Brlog na Kupi i njegovi gospodari«. Sređivao je arhivsko gradivo brojnih hrvatskih arhiva, od studentskih dana djelatnikom je i poslije ravnateljom Zemaljskoga arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Uredio županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici. U Zemaljskom arhivu je 1899. godine zajedno s Ivanom Bojničićem Kninskim kao urednikom pokrenuo Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskoga arkiva. Bio je urednikom mjesečnika za rodoslovlje, životoslovje, grboslovlje i pečatoslovlje Vitezović (od 1903. do 1905. godine). Više godina uređivao je list Prosvjeta, a obnašao je dužnost člana zemaljskoga povjerenstva za čuvanje historijskih spomenika kao i zemaljskoga povjerenstva za nazivlje mjesta.

Grb Laszowskog od roda Szeliga

Zajedno s Velimirom Deželićem starijim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« (16. studenoga 1905. godine), bio je Zmaj Brloški i Ozaljski, te prvi Veliki meštar Družbe (do 1935. godine), a poslije je proglašen Prazmajem Brloškim i Ozaljskim.[4] Na njegov poticaj osnovani su 1907. godine Muzej grada Zagreba[5] s arhivom i zagrebačka Gradska knjižnica kojima je bio ravnatelj (do 1925. godine). Bio je dionikom u organizaciji Kulturno-historijske izložbe grada Zagreba (1925. godine, prigodom proslave tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva).[5] Sudjelovao je u osnivanju Društva za spasavanje (1909. godine), prethodnice Hitne pomoći i kojemu je bio prvi, privremeni, predsjednik sve do izbora stalnoga predsjednika Miroslava grofa Kulmera, a Laszowski potom obnaša dužnost tajnika.[1] Bio je urednikom glasila Hrvatski Zmaj (1917., 1918. i 1925. godine). U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa posmrtnih ostataka Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb (1919. godine), prijenosa posmrtnih ostataka Ivana Antuna Zrinskoga iz Graza u Zagreb (1944. godine) te kod prijenosa posmrtnih ostataka Eugena Kvaternika, Vjekoslava Bacha i Ante Rakijaša u Zagreb (1921. godine) kao i kod uređenja Ozlja i drugih gradova koji su prije bili u vlasništvu Zrinskih čiji kult njeguje Družba upravo zaslugom Emilija Laszowskog. Zalagao se i postigao je da knez Thurn und Taxis daruje grad Ozalj hrvatskome narodu u kojemu je kasnije uredio Zrinsko-Frankopanski muzej.[3] Inicijatorom je obnove grada Ozlja.[5] Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske surađivao je i objavljivao članke u Hrvatskom kolu (1942.), Nedjeljnim vijestima (1942.), Gospodarstvu (1943.), Hrvatskoj prošlosti (1943.), Hrvatskom narodu (1943. – 44.), Časopisu za hrvatsku povijest (1943.), Novoj Hrvatskoj (1943. – 44.) i inima.[3]

Umro je u Zagrebu 1949. godine a pokopan je na Mirogoju.[6]

Znanstvena djela i radovi

[uredi | uredi kôd]

Glavna izdanja arhivske građe za hrvatsku povijest

[uredi | uredi kôd]
  • Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane, (I-IV), 1904. – 1908.
  • Monumenta Habsburgica, (I-III), 1914. – 1917.
  • Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, (XII-XVIII), 1929. – 1949.
  • Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. stoljeću: izbor isprava feuda Zrinskih i Frankopana, 1951.

Glavna povijesna djela

[uredi | uredi kôd]
  • Hrvatske povijesne građevine (I.), 1902.
  • Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke 1745-1902, 1903.
  • Matija Vlačić Franković (Mathias Flacius Illyricus): glasoviti Hrvat-Istranin XVI. vijeka, 1909.
  • Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (sur. Velimir Deželić stariji, Janko Barle i Milan Šenoa), 1-3, 1910., 1911. i 1924.[7]
  • Povijest Desinca-Prhoća nekoć hrvatske plemenske općine stare županije podgorske, 1914.
  • Iz prošlosti Vrbovca rodnog mjesta hrvatskoga bana Petra grofa Zrinskoga, 1921.[8]
  • Gorski kotar i Vinodol, 1923.[9]
  • Stari i novi Zagreb, 1925. (pretisak 1994.)
  • Grad Ozalj i njegova okolina, 1929.
  • Grof Ivan Zrinski sin sigetskoga junaka, 1934.
  • Grbovi Jugoslavije, (album) (zajedno s Rudolfom Horvatom).
  • Stari lički gradovi, 1941.
  • Rudarstvo u Hrvatskoj, I–II., 1942. – 1944.

Urednik i priređivač

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Švab, Mladen. 1999. Uzleti jednoga zmaja: u povodu 50. godišnjice smrti i 110. obljetnice objelodanjivanja prvenca Emilija Laszowskog. Vijenac. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2008. Pristupljeno 11. ožujka 2018.
  2. »Laszowski (Lašovski), Emilij«. U enciklopediji glavnog uredništva: Nada Bogdanov, Danko Grlić, Mladen Iveković, Kruno Krstić, Rikard Podhorsky, Borko Vranjican, Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 2. izd., Sv. 4. : (Laghouat - Oživljavanje), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1968., str. 22., (NSK)
  3. a b c d Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 229. – 230.
  4. Družba "Braća hrvatskoga zmaja": Osnutak Družbe, dbhz.hr, preuzeto 11. ožujka 2018.
  5. a b c d Lelja Dobronić, »Laszowski, Emilij«, u publikaciji: Žarko Domljan, gl. ur., Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. sv. : (K – Ren), Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1987., ISBN 86-7053-001-5, str. 174. (NSK)
  6. Gradska groblja Zagreb - L, preuzeto 22. rujna 2012.
  7. Archive.org: Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane, preuzeto 22. rujna 2012.
  8. Laszowski, Emilij. Iz prošlosti Vrbovca rodnoga mjesta hrvatskoga bana Petra grofa Zrinskoga. Digitalne zbirke Knjižnica grada Zagreba. Pristupljeno 28. studenoga 2021.
  9. Laszowski, Emilij. Gorski kotar i Vinodol: dio državine knezova Frankopana i Zrinskih. Digitalne zbirke Knjižnica grada Zagreba. Pristupljeno 28. studenoga 2021.
  10. Proleksis enciklopedija: Laszowski, Emilij, preuzeto 22. rujna 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]