Emmanuelle Béart

Izvor: Wikipedija
Emmanuelle Béart
Emmanuelle Béart
Emmanuelle Béart u Cannesu 2000.
Rodno ime Emmanuelle Béhart-Hasson
Rođenje 14. kolovoza 1963.[1], Gassin, Var, Provence-Alpes-Côte d'Azur, Francuska
Zanimanje glumica
Godine rada 1971. -
Suprug Daniel Auteuil (1993.-1995.)
Michaël Cohen (2008.-[1]
emmanuelle.beart.actricesdefrance.org
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Emmanuelle Béart (pravim imenom Emmanuelle Béhart-Hasson, Gassin, 14. kolovoza 1963.) francuska je filmska glumica.

Biografija[uredi | uredi kôd]

Rođena je u Gassinu, mjestu u neposrednoj blizini Saint Tropeza, kao kćer Genevieve Galéa, bivše manekenke grčko-malteško-hrvatskog porijekla, i Guya Béarta, pjevača i pjesnika iz židovske obitelji španjolskih, švicarskih i ruskih predaka.[2] Djetinstvo je provela u Cogolinu (kraj Sainte-Maximea Provansa-Alpe-Azurna obala) i Beauvallonu (Rona-Alpe) zajedno sa svoje tri sestre i tri brata. Za djecu se brinula majka jer je otac rano napustio obitelj. Od rane je mladosti bila slabo zainteresirana za školu, te je imitirajući svoje školske kolege maštala o glumi.

Karijera[uredi | uredi kôd]

1971., u dobi od 8 godina, nastupila je filmu Renéa Clementa La Course du lievre a travers les champs,[3] i također 1976. u filmu Jeana Pourtalea Demain les mômes,[4] zajedno sa svojim bratom Olivierom i svom djecom iz mjesta gdje je živjela. 1980., u dobi od 17 godina, odlazi na 15 dana u Montreal, te odlučuje ostati u Kanadi, zemlji koju smatra svojom drugom domovinom. U Kanadi nastavlja svoje školovanje, uči engleski i diplomira na College Marie de France.[5] Tamo sreće redatelja Roberta Altmana koji ju ohrabruje u njenim nastojanjima da postane glumicom.

1983., vraća se u Francusku i pohađa kratki kurs dramske umjetnosti kod Jeana-Laurenta Cocheta[6] u Parizu. Svojom ljepotom je impresionirala fotografa i redatelja Davida Hamiltona koji joj nudi glavnu ulogu u erotskom filmu Premiers désirs.[7] Za ulogu u drami Un amour interdit (1984.) Jean-Pierrea Dougnaca, nominirana je za César za najobećavajuću glumicu, što joj lansira karijeru filmske, televizijske i kazališne glumice.

1986., za svoju prvu važniju ulogu, zajedno s Yvesom Montandom, u filmu Manon des sources osvaja Césara za najbolju sporednu glumicu. 1991. postiže uspjeh ulogom u filmu La Belle noiseuse[8] Jacquesa Rivettea, glumeći mladu ženu koja pozira gola slikaru Édouardu Frenhoferu (Michel Piccoli). 1995. angažira ju produkcija hollywoodskog filma Nemoguća misija u režiji Briana de Palme, gdje glumi zajedno s Tomom Cruiseom i Jeanom Renoom. Unatoč globalnom uspjehu filma, Hollywood ju nije privukao, te se vratila francuskoj kinematografiji i kazalištu.

Privatni život[uredi | uredi kôd]

1984., na snimanju filma L'Amour en douce Edouarda Molinara, sreće svoj prvog supruga Daniela Auteuila, za kojeg se udaje 1993., godinu dana nakon što im se rodila Nelly. Emmanuelle Béart živi u Parizu zajedno s drugim mužem, francuskim glumcem Michaëlom Cohenon i svoje dvoje djece, Nelly i Yohan (rođen 1995., sin skladatelja Davida Moreaua). Također je poznata kao društvena aktivistica. Veleposlanica je UNICEF-a,[9] te se suprotstavlja francuskim antiimigracijskim zakonima. 1996. izaziva senzaciju kada je prilikom javne podrške ilegalnim imigrantima, zajedno s grupom imigranata okupirala crkvu u Parizu, što je izazvalo nasilnu reakciju policije.[10]

Izabrana filmografija[uredi | uredi kôd]

  • La Course du lièvre à travers les champs (1971.)
  • Demain les mômes (1975.)
  • Premiers désirs (1983.)
  • Un amour interdit (1984.)
  • L'Amour en douce (1984.)
  • Manon des sources (1986.)
  • La Belle Noiseuse (1990.)
  • Il viaggio di Capitan Fracassa (1990.)
  • Nemoguća misija (1996.)
  • Histoire de Marie et Julien (2002.)

Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]

  • D'Artagnan et les trois mousquetaires (2005.)

Kazalište[uredi | uredi kôd]

  • La Répétition ou l'amour puni - Jean Anouilh, redatelj Bernard Murat, Théâtre Edouard VII (1986.)
  • Dvostruka nevjera - Marivaux, redatelj Bernard Murat, Théâtre de l'Atelier, Festival d'Anjou (1988.)
  • Mizantrop - Molière, redatelj Jacques Weber, Théâtre de Nice, Théâtre de la Porte Saint Martin (1989.)
  • On ne badine pas avec l'amour - Musset, redatelj Jean-Pierre Vincent, Théâtre des Amandiers, Nanterre (1993.)
  • Jouer avec le feu - August Strindberg, redatelj Luc Bondy, Théâtre des Bouffes du Nord, Théâtre Vidy-Lausanne, Théâtre de Nice (1996.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Biography for Emmanuelle Béart. the Internet Movie Database
  2. ↑ Emmanuelle Beart Biography (1965-). Film Reference. Pristupljeno 11. svibnja 2009.
  3. ↑ Full cast and crew for La course du lièvre à travers les champs (1972). the Internet Movie Database
  4. ↑ Demain les mômes (1976). the Internet Movie Database
  5. ↑ [http:/www.gala.fr/les_stars/leurs_bio/emmanuelle_beart LEURS BIO Emmanuelle Béart] Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). gala.fr
  6. ↑ Biographie de Jean-Laurent Cochet. evene.fr
  7. ↑ Premiers désirs (1984). the Internet Movie Database
  8. ↑ La belle noiseuse (1991). the Internet Movie Database
  9. ↑ Biographie Emmanuelle Beart. unicef
  10. ↑ Fighters Against the Power" - The Struggle Of the "Sans-papiers. ncadc.org.uk |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Emmanuelle Béart
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Emmanuelle_Béart&oldid=6850174"