Erik II. Norveški
Erik II. (norveški: Eirik; 1268. – 15. srpnja 1299.) bio je norveški kralj.[1] Stariji sin kralja Magnusa VI., Erik je postao kralj 1280. godine, a okrunjen je 2. srpnja. Erikova majka bila je Ingeborg Danska, kći danskoga kralja.
Kralj Magnus je planirao okruniti sina Erika kao suvladara na ljeto 1280., ali je preminuo te je Erik okrunjen u Bergenu u srpnju iste godine. Vijeće baruna upravljalo je državom uime kralja Erika, koji je smatran premladim. Kraljev brat, Haakon, vladao je područjem oko Osla.
.jpg)
Erik II. oženio se 1281. Margaretom Škotskom, koja je bila dijete kralja Aleksandra III. Škotskog. Margareta je umrla pri porodu, ostavivši iza sebe kćer Margaretu Norvešku, nasljednicu škotskog trona. Margareta Norveška umrla je 1290. na putu prema Škotskoj; princezina je smrt prouzročila krizu. Erikova je druga supruga bila Izabela Bruce (Isabel) — par je dobio kćer koja je poznata kao Ingeborg, vojvotkinja Ölanda.
Erik je preminuo u Bergenu 1299., a pokopan je u Kristovoj crkvi. Brat kralja Erika postao je Haakon V.
- ↑ Helle, Knut. 1995. Under kirke og kongemakt 1130–1350. Aschehougs Norgeshistorie (norveški). 3. Aschehoug. Oslo. str. 280–285. OCLC 1424404657